Barack Obama - čežnja za liderom

„On sjedi u autu i na putu je ovamo", rekao je voditelj otvarajući World Leadership Summit u Kölnu. Za ovu manifestaciju, organiziranu u kelnskoj Lanxess areni čiji je kapacitet 18.000 posjetitelja, prodano je, prema navodima organizatora, 14.000 ulaznica.

Svaki posjetitelj zna tko je „On". Zna jer je većina upravo i došla vidjeti Njega – za što je platila između 80 i 5.000 eura. Toliko su naime koštale ulaznice za ovaj samit o liderstvu koji je okupio trenere i govornike iz Njemačke i svijeta.

No svi su, iako inspirativni i poznati govornici, bili manje važni od Njega. Lidera koji to više nije. Predsjednika koji to više nije. Nekadašnjeg nositelja nade, koji to više nije. No osobe koja još uvijek, bilo je to očito u Kölnu, oduševljava mase. On je apsolutna zvijezda na koju je publika čekala i izdvojila novac za nimalo jeftine ulaznice.

On je Barack Obama.

„Dobar lider je..."

U 60-minutnom intervjuu Obama je bio onakav kakav nam nedostaje: karizmatičan, inspirativan, spreman da se bori za bolji svijet, da radi na tome da ga poboljša, da sluša potrebe ljudi ... Obama kakvog mnogo više poznajemo iz vremena prve kampanje za predsjedničke izbore u SAD-u, nego onaj kojeg poznajemo iz vremena kada je u dva mandata sjedio u Bijeloj kući.

No ipak sada Obama djeluje mudrije u odnosu na period kada je oduševljavao mase prije nego što je postao predsjednik i, naravno, suzdržanije kada je riječ o uvjerenjima da se svijet zaista može lako mijenjati. Jednom riječju: realniji.

No i takav Obama, nameće se taj dojam neminovno, utjelovljuje osobine lidera kakav nam nedostaje u današnjem svijetu i lidera kakvog ljudi žele:

„Često mislimo da veliki državnik mora držati dobre govore, ali važnije je da on zna slušati. Dobar lider je onaj tko sluša i osjeća ono što ljudi osjećaju", kaže Obama.

Koliko ljudi čeznu za takvim liderom najbolje pokazuju aplauz i ovacije kelnske publike koja ga slavi kao Micka Jaggera ili neku drugu planetarno popularnu rock ili pop zvijezdu.

„Ponekad (ljudi) na visokim pozicijama moraju uprljati ruke"

Teorija je naravno jasna, no praksa je nešto drugo, što se najbolje moglo vidjeti na primjeru onoga što je Obama obećavao prije svojih predsjedničkih mandata i onoga što je uspio uraditi kao predsjednik.

Politika je umjetnost mogućeg, dobro je poznata misao koju očito dobro zna i sam Obama. „Svijet je onakav kakav jest, nije uvijek svijet kakav mi želimo i ponekad (ljudi) na visokim pozicijama moraju uprljati ruke realnošću života", rekao je Obama.

A o gorkoj realnosti života je na istoj pozornici iste večeri kada i Obama govorio Boris Grundl. Grundl spada među stručnjake na području liderstva, koji trenira i inspirira europsku poslovnu elitu. Nakon stravične nesreće, ovaj bivši sportaš je ostao prikovan za invalidska kolica. No to nije bio njegov najveći poraz u životu, kaže Grundl. Njegov najveći poraz bio je kada mu je nakon jednog govora o liderstvu, koji je održao u jednoj poznatoj njemačkoj kompaniji, prišao generalni direktor te kompanije i rekao: „Sjajan govor, ali ja vas ne mogu zaposliti jer ljudi ne bi prihvatili lidera u invalidskim kolicima." Sedam godina je trebalo, prema vlastitom priznanju, da se oporavi nakon toga. Grindl je danas uspješan, sam kaže da je ipak jedan od rijetkih privilegiranih, no i realan: on govori o diskriminaciji, o svakodnevnoj borbi ljudi s invaliditetom za priznanje i prihvaćanje, o nejednakosti i nejednakim šansama.

Ljubav prema činjenicama: 5.000 eura za večeru i fotografiranje

Sve su to teme koje su obilježile Obamin životni i politički put: „Borba za jednakost i jednake šanse je životna zadaća", poručio je Barack Obama u Kölnu. „Svatko od nas može nešto promijeniti, nije neophodno da bude predsjednik." Reče bivši lider, bivši predsjednik i bivši „jedan od nas" koji danas za svoje govorničke nastupe, prema navodima američkih medija, prima oko 400.000 eura. Koliko je novaca dobio za nastup u Kölnu nije poznato. Ono što je poznato jest da je večera s Obamom uz priliku za fotografiranje koštala 5.000 eura. Navodno dio novca koji Obama zaradi od svojih nastupa biva usmjeren u dobrotvorne svrhe.

„Ja sam obožavatelj prosvjetiteljskih vrijednosti kao što su činjenice, razum i logika", rekao je Obama. „Ovo ovdje je stol", rekao je Obama i pokazao na stol pored sebe. „Ako netko kaže da je ovo drvo, što ja onda još trebam reći?", upitao je bivši predsjednik SAD-a kojeg je 14.000 ljudi ispratilo iz Kölna na nogama, aplauzom i ovacijama pokazujući čežnju za liderstvom kakvog Obama promovira u svojim govorima. Činjenica je to, baš kao i ona o karti od 5.000 eura, koja tako gorko govori o nejednakosti. Bio je to Obama kakvog želimo, lider kakav nam je u današnjem svijetu potreban, ali svijet za koji se Obama u svojim nastupima bori je daleko od realnog, kao i Obama sam.