Berlin Neukölln: između arapskih bandi i hipstera

Za mnoge Nijemce pojam Sonnenallee je sinonim za dva pojma: kriminal i klanovi. Ova široka prometnica koja presijeca južnu berlinsku četvrt Neukölln je u ostatku Berlina a i šire poznata i kao „Arapska ulica" sa svojim napisima na arapskom, libanonskim zastavama, zalogajnicama s falafelom, kladionicama i barovima u kojima se puši nargila.

Širem dijelu javnosti ova četvrt je postala poznata 2006. kada su učitelji iz lokalne Rütli škole odaslali apel u kojem su objavili neizdržive uvjete: učenici stranog porijekla koji nemaju nimalo poštivanja prema „njemačkim" nastavnicima.

Nakon toga su se njemački mediji počeli baviti ovom četvrti i njezinim arapskim kriminalnim klanovima. Vrhunac je serija „4 bloka" u kojem se na pomalo romantizirani i senzacionalistički način prati život jedne arapske kriminalne obitelji. Nešto kao mješavina Kuma i Sopranosa. No mnogi stanovnici se ne slažu s ovakvom medijskom slikom koja se stvorila oko njihove četvrti.

Stvarne i izmišljene opasnosti

„Zaboravite na tu sliku", kaže Hanadi Mourad, useljenica iz Libanona koja trenutno radi kao socijalna radnica i objašnjava ženama iz muslimanskog svijeta kako pronaći zaposlenje. Ona kaže da u četvrti ionako živi više građana turskog nego arapskog porijekla.

Hanadi je radila i kao turistički vodič za turiste iz idiličnog i bogatog juga Njemačke koji su dolazili u Neukölln kako bi na licu mjesta vidjeli tu „socijalnu katastrofu" o kojoj bruje mediji. „Sada ti bogati Nijemci svi žele živjeti ovdje", kaže kroz smijeh Hanadi.

I to je za mnoge žitelje ovog dijela Berlina zapravo jedina „strana" opasnost: hipsteri koji već nekoliko godina „okupiraju" Neukölln plaćajući svaku, pa i najapsurdniju cijenu, samo da bi živjeli u četvrti u kojoj su nekad živjeli oni koji si nisu mogli priuštiti život u nekoj „normalnijoj" četvrti.

Globalna financijska kriza 2008. ponukala je ulagače iz Njemačke ali i čitavog svijeta da bace oko na, dotada nevjerojatno jeftini, Berlin. Nakon elitnih četvrti poput Prenzlauer Berga ili Kreuzberga, investitori su se bacili na Neukölln. Rezultat: cijene stanarina su se udvostručile u posljednjih nekoliko godina. To je trend koji je zahvatio čitav Berlin ali se posebice osjeti ovdje u Neuköllnu gdje su cijene stanarina bile još niže nego drugdje u gradu. Sada su neki ovdje prisiljeni više od polovice svojih primanja davati za najamninu.

Neukölln je postao berlinska hipsterska Meka i potisnuo po popularnosti ostale pomodne četvrti. Među novopridošlima nisu samo dokone žrtve trendova nego i kreativci koji svojim start-up-ovima oživljavaju ovaj ekonomski nestabilan dio Berlina.

No „gentrifikacija" (proces pri kojem oronule četvrti preuzima bogatije stanovništvo potiskujući tradicionalne stanare) ima i svojih pozitivnijih strana. Rütli škola koja je priču o Neuköllnu proširila po zemlji, je u međuvremenu obnovljena i naziva se Rütli campus. Direktorica ove škole Cordula Heckmann ovu četvrt sada opisuje kao društvo koje se kreće između pojma „halal i vegan".

Tursiti opsjedaju ulice poput Weserstrasse u kojima pomodni barovi i restorani niču gotovo svakodnevno.

Pogrešno shvaćena tolerancija

No unatoč gentrifikaciji ulična atmosfera u Neuköllnu je i dalje, pogotovo za došljake iz ostalih dijelova Njemačke, pomalo agresivna i opora. Na svakom uglu grupice mladih tamnoputih muškaraca koji glasno i agresivno raspravljaju, divlji i agresivni promet, vlasnici skupocjenih automobila koji mrtvi-hladni parkiraju nasred kolnika, konstantno zavijanje sirena.

Interakcija između novopridošlih hipstera i starosjedioca arapskog i turskog porijekla čiji roditelji su doselili u ovu četvrt jer je, kao i ostale četvrti tik uz nekadašnji Berlinski zid, bila osjetno jeftinija, je svedena na minimum. Paralelna društva postoje i dalje.

Za desno populističku Alternativu za Njemačku (AfD) je razlog segregaciji jasan. „Radi se o pomanjkanju volje za integraciju kod građana iz određenih kulturnih krugova", kaže zastupnica AfD-a u Berlinskom parlamentu Karsten Woldeit. „Godinama pogrešno shvaćeni pojam tolerancije nam se sad obija o glavu", kaže Woldeit.

Imaginarni ili stvarni kriminal?

Policijske statistike međutim na govore u prilog tezi o dijelovima Neuköllna u koje je bolje ne zalaziti, kako to sugeriraju TV serije i medijski napisi. Stopa kriminala nije veća nego u dijelovima Berlina gdje gotovo da i nema arapskih useljenika. „Percepcija građana je pod snažnim utjecajem medijskih napisa o racijama među klanovima i nema nikakvog empirijskog temelja", kaže Robert Pelzer, kriminolog s berlinskog Tehničkog sveučilišta (TU).

Lea Strunk je netko s „empirijskim temeljem". Ova modna dizajnerica je prije sedam godina osnovala modni studio na Sonnenallee i već su ju dva puta pokušali opljačkati tinejdžeri arapskog porijekla. No Lea ne dramatizira ove događaja nego ih karakterizira kao „dječje budalaštine" a ne kao dokaz klanskog kriminala. Za nju je Neukölln još uvijek „eksperimentalni laboratorij" za sve oblike nekonvencionalnog poduzetništva. „Ovdje još uvijek financijski pritisak nije tako jak kao u ostatku grada", kaže Strunk. Ljudi poput nje se baš ne uklapaju u medijsko izvještavanje o ovom dijelu Berlina ali su sastavni dio priče o gradu i njegovim četvrtima koji se nalaze u stalnom procesu metamorfoze.