1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Bjelorusija kao ruska vojna baza

Galina Petrowskaja4. srpnja 2015

Ako NATO pojača svoje snage na istoku Europe, onda bi i Rusija mogla proširiti svoje vojno prisustvo u Bjelorusiji. Ali u slučaju sukoba bi zapravo upravo Bjelorusija bila glavni gubitnik.

https://p.dw.com/p/1FsF3
Russland Militärparade in Moskau
Foto: Reuters/G. Dukor

Rusko ministarstvo odbrane je u već više puta Bjelorusiju označilo kao njihov "mostobran" prema zapadnom obrambenom savezu. "isturena tvrđava". Tako je, nakon planova NATO-a da stacionira dodatno teško naoružanje na istoku Europe i u Baltičkim državama i ruski general Jurij Jakubov najavio "bitne promjene među ruskim postrojbama u Bjelorusiji". U nekim ruskim medijima je čak bilo riječi i o "dijelovima ruskog raketnog sustava" koji se navodno nalaze na teritoriji susjedne države.

Samo usamljena uporišta

"U Bjelorusiji nema niti ruskih jedinica, niti dijelova ruskih raketnih sustava" tvrdi u razgovoru za DW ruski vojni stručnjak Aleksander Golz. Ali tamo ima više vojnih objekata koji su važni za Rusiju. Tako je u mjestu Gancavičiju smješten ogranak ruskog sustava za rano upozorenje od raketnog napada, a u Vilejki se nalazi zapovjedno mjesto za ruske podmornice. Povrh toga je na aerodromu u Baranavičiju još od 2013. smješteno četiri ruska borbena zrakoplova, u Babrujsku se planira i baza ruskog zrakoplovstva.

Andrej Porotnikov, koji je na čelu istraživačkog projekta Belarus Security Blog, također tvrdi kako u Bjelorusiji nisu stacionirane ruske jedinice koje bi bile u stanju izvesti nekakav napad. "U ruskim objektima u Vilejki i Baranavičiju je smješteno oko 1000 vojnika. To su tehničari, vezisti i straža. Vojni aerodrom u Baranavičiju je pod zapovjedništvom bjeloruske vojske."

Minsk bi platio najveću cijenu

Porotnikov smatra kako i najnovije izjave o pojačanju ruskih snaga u Bjelorusiji ukazuju na "sindrom imperijalističkog razmišljanja". One su pokazatelj onoga o čemu se raspravlja u ruskom državnom vrhu, makar se takvo zveckanje oružjem najčešće čuje od onih Rusa koji uopće ne odlučuju o takvim stvarima. Ali ipak, Porotnikov upozorava da "ako netko u Rusiji doista naredi vojnu eskalaciju, Bjelorusija će biti najveći gubitnik. Vlada u Minsku će tako i bez svoje volje biti uvučena u sukob sa Zapadom." Drugim riječima, tada više neće biti niti moguće normalizirati odnose sa Zapadom: "Neće više biti kredita MMF-a, a sankcije Zapada Bjelorusiji neće biti ukinute."

Isto tako, Porotnikov pretpostavlja da ako doista dođe do zaoštravanja sukoba Rusije i Zapada, da će onda Kremlj predložiti predsjedniku Lukašenku da u njegovoj zemlji stacioniraju jedinice ruskog raketnog sustava ili oklopnih snaga.

Putin i Lukašenko
Predsjednik Bjelorusije ovako zna iskoristiti ruske traume zbog 'gubitka carstva'Foto: Reuters/Vasily Fedosenko

Unija Rusije i Bjelorusije

Vojni stručnjak bjeloruskog portala belrynok.by Aleksander Alesin je uvjeren kako Minsk neće biti u stanju izdržati pritisak Moskve ako doista dođe do eskalacije i Moskva zatraži pojačati svoju vojnu nazočnost u Bjelorusiji. On smatra da se Moskva može pozvati na "Ugovor o uniji Rusije i Bjelorusije" iz 1999. godine koji predviđa zajedničku obranu i zajedničku oružanu silu.

U doba mira se vojne jedinice nalaze u svojim vojarnama u Rusiji i Bjelorusiji, ali u slučaju sukoba ugovor predviđa da vrhovni zapovjednici obje zemlje dopuste stacioniranje ruskih jedinica na području Bjelorusije - u ovom slučaju bi to dakle bili Putin i Lukašenko.

Lukašenko na dvije stolice

Ali Aleksander Golz ne vjeruje da bi Lukašenko samo tako pristao na stacioniranje ruskih jedinica u njegovoj zemlji. Jer predsjednik Bjelorusije je do sada vješto manevrirao između Zapada i Rusije pa tako i ovaj stručnjak misli kako je Lukašenko naveliko iskorištavao ruski "kompleks izgubljenog carstva".

Sa tim se slaže i Aleksandar Alesin, makar upozorava da se Lukašenku smanjuje prostor za manevriranje. Utoliko smatra da je i najavljeno pojačanje snaga i NATO-a i Rusije kontraproduktivno jer bi sukob između Zapada i Rusije mogao steći vlastitu dinamiku i stvoriti nepovratne posljedice.