Bliski istok: Izrael u očekivanju protunapada
14. kolovoza 2024Nakon ubojstva visokorangiranih čelnika Hamasa i Hezbolaha, Ismaila Hanije u Teheranu i Fuada Šukra u Bejrutu, Iran i šijitska milicija Hezbolah iz Libanona zaprijetili su protunapadom na Izrael, zemlju koju smatraju odgovornom za dvostruku likvidaciju.
Daniel Hagari, glasnogovornik Izraelskih obrambenih snaga (IDF), u ponedjeljak navečer je rekao da vojska za sada nije korigirala sigurnosne preporuke upućene civilnom stanovništvu – očito i zbog toga da se ne unosi još više nemira među žitelje.
„Ozbiljno shvaćamo priopćenja i izjave naših neprijatelja. Zato smo u najvišem stupnju pripravnosti, i po pitanju napada ali i obrane”, naglasio je Hagari.
Strah od širenja sukoba
Zbog prijeteće reakcije Irana u cijelom je Izraelu porasla nervoza, posebice među stanovnicima na sjeveru te zemlje. Oni strahuju od mogućeg proširenja aktualnog konflikta.
Građani na sjeveru Izraela već mjesecima žive s nuspojavama rata koji u Pojasu Gaze vode Izrael i Hamas. Nakon masakra 7. listopada prošle godine i početka rata u Pojasu Gaze, libanonska šijitska milicija Hezbolah je napala sjever Izraela raketama i dronovima. Od tada se praktički svakodnevno vode borbe dviju strana. Od početka rata prije deset mjeseci više od 60.000 Izraelaca je evakuirano iz njihovih domova na sjeveru zemlje.
Bat-Chen Rozner sa svojom obitelji živi na području Golanske visoravni, koju je Izrael zauzeo i anektirao prije nešto više od 40 godina. Njihov dom se nalazi samo nekoliko kilometara od granice s Libanonom i Sirijom. Ona kaže da trenutne napetosti s Iranom kod nje samo dodatno povećavaju razinu stresa kojemu je ionako izložena. “Mi smo već neko vrijeme pripremili na to”, kaže Rozner za DW. “Kad god čujemo neki zvuk, bilo što slično eksploziji, kod svakih vrata koja se zalupi, mislimo: ‚Eto ga, kreće!’”
Ipak, kaže ona, ljudi svejedno pokušavaju živjeti svoje svakodnevne živote, koliko god to bilo moguće u ovoj situaciji. “Ne čini mi se baš smislenim da samo sjedimo u skloništu i čekamo da se nešto dogodi.”
Situaciju pozorno prate i Izraelci na jugu zemlje. Oshra Lerer-Shaib iz Ašdoda, grada na izraelskoj obali koji se nalazi 35 kilometara sjevernije od Pojasa Gaze, kaže da njezina obitelj od Hamasovog napada prošle godine živi kontinuirano u izvanrednom stanju. “Od 7. listopada je naše sklonište opremljeno hranom i vodom, za slučaj da tamo moramo ostati tri-četiri dana.”
Lerer-Shaib nam kaže da ljude ne zabrinjava najviše strah od iranskog napada, već osjećaj da bi možda mogli biti prepušteni sami sebi: “Ranije sam imala osjećaj da bi, ako budem oteta, moja zemlja učinila sve što je u njezinoj moći da me oslobodi”, kaže ona. No, nakon događaja s početka listopada prošle godine te zbog nesposobnosti Izraela da zaštiti svoje vlastite građane, to više nije slučaj, napominje: “Razlog našeg straha nije Iran, već je to izraelska vlada te infrastruktura u zemlji koja više ne funkcionira na pravi način”, kritizira Lerer-Shaib.
U napadu radikalnog islamskog Hamasa na jugu Izraela je ubijeno 1.198 osoba, a 250 ih je oteto i prebačeno u Pojas Gaze. 111 talaca se i dalje nalazi na tom području, a 39 ih je, po navodima IDF-a, već mrtvo. Izrael, SAD, EU, Njemačka i neke druge zemlje su Hamas označile kao terorističku organizaciju.
U prošlosti je Hezbolah u više navrata prijetio da će napasti izraelsku infrastrukturu, primjerice luku u Haifi ili kemijske tvornice u tom gradu na sjeveru Izraela.
U razgovoru za DW o tome kakva atmosfera vlada na ulicama Ašdoda, Lerer-Shaib kaže da se može osjetiti da se nešto promijenilo: “Ljudi sada uglavnom ostaju kod kuće. Ulice su prazne. Prilično je tužno.”
Spremni za neplanirane događaje
Bat-Chen Rozner s okupirane Golanske visoravni kaže da njezina obitelj za slučaj napada nije organizirala samo generator, namirnice i vodu - već da su spremni i kratkoročno napustiti svoj dom ako to bude bilo potrebno. Te pripreme nisu vezane samo zu aktualnu situaciju. U tom kraju su ljudi stalno spremni na neplanirane događaje, napominje ona: „Kada bih svaki put kada bude neke konkretne opasnosti morala vršiti posebne pripreme, pa ja bih bankrotirala“, kaže Rozner u sarkastičnom tonu.