Brexit bi bio najveća greška
Brutalno ubojstvo zastupnice laburista Jo Cox je dno dna u odvratnoj bitci oko brexita. Iako izgleda da je slaba veza između smrti mlade političarke i njezinog zalaganja za ostanak u EU-u, stalne poruke pune mržnje protiv zagovornika EU-a - koje su pothranjivale kampanje za izlazak iz EU-a - izgleda da potiču osobe s psihičkim smetnjama. Jer, parole djeluju na njih kao dopuštenje da ubiju one prema kojima je mržnja usmjerena.
Ovo ubojstvo je jedan novi korak u kompleksnom spletu argumenata i emocija, koji zamagljuje pogled na to o čemu se zapravo konkretno radi. Hoće li Velika Britanija izaći iz EU-a ili ostati pogađa sve nas. Brexit bi mogao dati zamah nacionalizmu i autoritarnim vođama i tako potkopati temelje našeg političkog sustava. To bi mogla biti jedna od najvećih grešaka u novijoj povijesti.
Populistički otrov
Zagovornici kampanje za izlazak iz EU-a poput Nigela Faragea britanski su odgovor na desničarske populiste u drugim europskim zemljama. Farage je ono što je Marine Le Pen u Francuskoj: političar koji osuđuje sustav, koji istovremeno koristi kako bi došao do što većeg utjecaja. No, slika je puno slojevitija. Jer, tu pripadaju i besramni karijeristi kao što je Boris Johnson, koji je bacio oko na mjesto nesretnog Davida Camerona i uz to možda svoju vlastitu konzervativnu stranku gura u provaliju. Onda, tu je još i Michael Gove iz protueuropskog stranačkoga krila, koji brexit hvali kao izviđači svoju novu avanturu.
Ono što povezuje ove različite partnere u savezu jest zajednička poruka: skoči jednostavno u nepoznato i uđi u bolju budućnost. Njihov glavni slogan je - "Preuzmi kontrolu". Oni tako hvale iluziju, koja izgleda atraktivno posebno za one koji se vide kao gubitnici globalizacije. A njih dovesti u tu poziciju je lako s obzirom da neprijateljski nastrojeni mediji već desetljećima Bruxelles predstavlja kao utvrdu zla. Ova poruka djeluje na birače kako na ekonomski zapuštenom sjeveru tako i u oronulim priobalnim gradovima. Jer, svatko tko je izgubio posao i koga su pregazile društvene promjene, sada vidi da je došao trenutak da se uzvrati.
Ne radi se o činjenicama
Kampanja za izlazak iz EU-a se konstantno služila pogrešnim statistikama i golim lažima. Michael Glove je lagao i o ekonomskoj prošlosti svoje vlastite obitelji, samo da bi dobio potporu protiv Europe. Ali, to svakako ne igra nikakvu ulogu jer u ovoj borbi nisu presudne činjenice, već emocije. Ljudi žele osjetiti da se njihova stajališta priznaju, a ne da slušaju tuđe. Političke TV-rasprave su to jasno pokazale, jer su otišle u nekompetentno političko klevetanje.
Tako se racionalnim argumentima malo toga može postići u korist ostanka u EU-u. Šef Engleske banke, ugledni akademici, šefovi vlada europskih država i utjecajni šefovi koncerna, svi oni savjetuju britanskim biračima da ostanu u Uniji. Oni su preklinjali Britance pokušavajući ih u to uvjeriti. Za one koji podržavaju izlazak iz EU-a su svi oni zajedno pripadnici elite koja navodno ljudima pokušava uskratiti upravo to pravo na određivanje svoje vlastite sudbine. Nakon eventualnog brexita život bi mogao biti teži i nesigurniji. Ali, to se izgleda ne računa s obzirom na zavodljivi izlaz - jednom se kako treba osvetiti omraženom sustavu.
Hoće li Britanci nasjesti obmanjivačima naroda?
U ovom trenutku se ništa ne može učiniti kako bi se utjecalo na promjenu tijeka događaja. Jedni vjeruju da su pojedini zastali i zamislili se nakon smrti Jo Cox. U slučaju da se britanski birači ipak odluče oprostiti od Europe, to neće pogoditi samo njihovu budućnost već budućnost svih nas. Od njezinog osnivanja Europska unija je prije svega bila snaga dobra. No, danas je postalo nepopularno to priznati.
Sada ostaje samo nada. Nada da će oni koji imaju pravo glasa u samoj glasačkoj kabini ustuknuti pred ovim destruktivnim korakom. To je nada da će urođeni zdrav ljudski razum kod Britanaca odoljeti blještavim obećanjima modernih obmanjivača naroda. Nitko još ne može procijeniti kakve sve posljedice bi mogao imati brexit - a nadam se da to nećemo nikada morati ni doznati.