DDR-ov šareni svijet od plastike

Od tanjura u kantini "narodnog kombinata" pa do prijenosnog radio - prijemnika: "plaste", kako se u Njemačkoj Demokratskoj Republici u narodu nazivala plastika, postala je simbolom za moderni život i s one strane "Željezne zavjese".

Zamjena za prirodne materijale

Izložba "Sve od plastike: obećanje i potrošnja u DDR-u" koja je ovog vikenda (19.5.) otvorena u Eisenhüttenstadtu, kroz brojne predmete svakodnevne potrošnje pokazuje na koji način je u DDR-u kroz masovnu proizvodnju predmeta za svakodnevnu upotrebu, usprkos stalnim bitkama za sirovine koje su se morale na međunarodnom tržištu plaćati toliko vrijednim devizama, od kraja 50-tih godina prošlog stoljeća, stvoren karakteristični estetski kod po kojem se i danas, gotovo bez greške, prepoznaju proizvodi iz zemlje "radnika i seljaka".

Kako pokazuje izložba, koja je nastala suradnjom Dokumantacijskog centra za istraživanje DDR-ove svakodnevice iz Eisenhüttenstadta i Visoke škole iz Kölna, prodor proizvoda široke potrošnje proizvadenih od plastike započeo je nakon tzv. Kemijske konferencije 1958. gdje je vodstvo DDR-a donijelo odluku o poticanju masovne proizvodnje proizvoda od plastike. S jedne strane plastikom se simbolizirao "prodor u moderno vrijeme" ali je s druge strane naglo širenje plastike u svakodnevicu uzrokovano nedostatkom ostalih materijala poput lakih metala, drva ili stakla kojih je, u prirodnim bogatstvima siromašnom DDR-u, manjkalo.

Klasici dizajna

Vodstvo DDR-a je pritom došlo na sličnu ideju kao i vodstvo tzv. Trećeg Reicha koje je nekoliko desetljeća ranije također bilo opčinjeno idejom umjetne proizvodnje prirodnih materijala kojih je u Njemačkoj nedostajalo (nafta, kaučuk). No nafte, koja je zapravo temelj (ponovnog) procvata kemijske industrije u Istočnoj Njemačkoj vodstvu DDR-a nije nedostajalo jer je Sovjetski Savez velikodušno svog socijalističkog partnera opskrbljivao ovom svemogućom sirovinom. Priliv nafte iz Sovjetskog Saveza je doduše uvijek iznova presušivao i dovodio do smanjenja proizvodnje ali se prodor plastike u DDR-ovu svakodnevicu nije mogao spriječiti.

Na vrhuncu "plastične revolucije" u sedamdesetima u DDR-u je preko 800 tvrtki bilo zaokupljeno ili proizvodnjom ili preradom plastike. Mnogi predmeti široke upotrebe svojim su oblikom zaostajali za dizajnerskim dostignućima sa Zapada. No neki proizvodi, pogotvo oni koje su dizajnirali polazinici poznate Visoke umjetničke škole Burg Giebichenstein iz Hallea, preživjeli su DDR i danas spadaju u klasike modernog dizajna. Originali plastičnog pokućstva ili predmeta svakodneve upotrebe i danas su vrlo traženi među kolekcionarima. A i dobar dio berlinske industrije suvenira temelji se upravo na oživljavanju istočnonjemačkog retro-dizajna.