Diskriminacija migranata pri traženju stana

"Soba, kuhinja, kupaonica, 40 kvadrata, iznajmljuje se odmah, samo Nijemcima." Hamado Dipama je odmah bio oduševljen ponudom u bavarskom gradu Augsburgu. I prije no što je oglas pročitao do kraja mašio se za slušalicu i nazvao vlasnika stana. Ali daleko ovaj muškarac iz Burkine Faso nije stigao: kada je iznajmljivač čuo njegovo ime, samo je spustio slušalicu. "Samo Nijemcima" - taj dio oglasa je Dipama previdio. I doista: kada je malo kasnije jedan njegov njemački prijatelj, kako bi cijelu stvar provjerio, nazvao za isti taj stan, odmah je dobio termin za posjet.

Slučajevi poput ovoga u Njemačkoj, čini se, nisu rijetkost - to pokazuje nova studija saveznog Ureda za borbu protiv diskriminacije. Prema rezultatima jedne reprezentativne ankete više od trećine (35 posto) ljudi s migrantskim podrijetlom koji traže stan barem je jednom doživjelo diskriminaciju zbog podrijetla. Pritom međutim nije uvijek tako da se "ne-Nijemci" odmah u oglasu isključuju. 53 posto ispitanih kaže da su tek kasnije, u toku procedure, bivali isključeni zbog podrijetla. Oko četvrtina anketiranih kaže da su im nametane više stanarine ili veća prodajna cijena nekog objekta nego njemačkim konkurentima.

Postojeći zakoni se ne primjenjuju

Načelno ovakve diskriminacije nikako ne bi smjelo biti. Bernhard Franke, voditelj Ureda za borbu protiv diskriminacije je u razgovoru za DW jasan: "Diskriminacija na tržištu stanova je zakonski zabranjena. Oštećeni bi se trebali informirati o svojim pravima i ako je ikako moguće prijavljivati takve slučajeve."

Zakon o ravnopravnosti zabranjuje diskriminaciju na mnogim područjima života - između ostaloga i kada je u pitanju iznajmljivanje stanova. U tom je zakonu pobrojano šest mogućih oblika diskriminacije: s obzirom na starost, na invaliditet ili posebne potrebe, na podrijetlo, na spol, na svjetonazor i na seksualni identitet. No prema rezultatima studije, problem je u tome da većina oštećenih taj zakon uopće ne poznaje. Broj pritužbi je vrlo mali. "Ljudi se rijetko protiv toga bune. Razlog tome leži djelomice i u samom zakonu", kaže Franke. "Zakon o ravnopravnosti uključuje brojne iznimke, recimo one koje se odnose na privatne iznajmljivače koji u nekoj stambenoj zgradi imaju samo jedan stan."

Nepoznati zakon

No postoje i drugi razlozi zbog koji mnogi u društvu ne koriste mogućnosti koje im zakon pruža, smatra Ulrich Schneider, izvršni direktor Krovne udruge njemačkih organizacija socijalne i zdravstvene skrbi (Deutscher Paritätischer Wohlfahrtsverband). "Mnogi se osjećaju nemoćnima naspram iznajmljivača stanova", kaže Schneider u razgovoru za DW. To ima veze s vrlo napetom situacijom na tržištu stanova u Njemačkoj. "Rješenje tog problema zvuči jednostavno", kaže Schneider: "Treba nam više stanova. Kada bi bilo dovoljno stambenog prostora, problem diskriminacije bi se riješio sam od sebe."

Iznenađujući je još jedan rezultat studije: doduše 83 posto ispitanika smatra da je diskriminacija na tržištu stanova čest slučaj, ali 41 posto njih kaže ni oni sami ne bi baš rado iznajmljivali svoj stan nekome tko je tek nedavno došao u Njemačku. Bernharda Franka to ne iznenađuje. "Pokazuje se da rezerve naspram doseljenika postaju tim veće što se oni više približavaju privatnosti pojedinca."

Strukturalni problem s rasizmom

Ulrich Schneider smatra da rezultati studije imaju veze s jednim strukturnimproblemom društva: "U Njemačkoj vladaju velike predrasude naspram stranaca ili ljudi stranog podrijetla. To su strukture koje jednoj stranci kao što je Alternativa za Njemačku (AfD) omogućuju da uspješno desničari."

Bernhard Franke pak smatra da bi za uspješniju borbu protiv diskriminacije na tržištu stanova trebalo pokrenuti opsežni informacijsku kampanju. "Iznajmljivači stanova bi morali znati što smiju, a što ne smiju, a unajmljivači bi morali znati koja su njihova prava."

Hamado Dipama iz Burkine Faso, koji je odbijen pri pokušaju iznajmljivanja stana, znao je svoja prava - i žalio se. Ishod: u prosincu 2019. mu je sud u Augsburgu dao za pravo i iznajmljivač je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000 eura.