Do diplome unatoč sljepoći

Kako bi studiranje za slijepe bilo lakše, njima se pruža odgovarajuća tehnika i jedan pomoćni asistent. Većina njih pohađala je specijalne škole za slijepe i sada se moraju prvi put sami snalaziti na sveučilištu, kao i svi drugi studenti. Kako im to sve uspijeva, priča jedan mladi slijepi student.

Potrebno je više vremena

Neravni asfalt već upućuje: samo još par metara ravno i onda još jednom skrenuti lijevo. Bez oklijevanja Sebastian Andres ide prema ulazu sveučilišne knjižnice. Nikada nije vidio kako izgleda ulaz, jer je od rođenja slijep. Na sveučilištu u Berlinu studira četvrti semestar političke znanosti. "Uvjeren sam da se moj studij temeljno ne razlikoje od studija mojih kolega. Za sve je to nekako isto. Razlika je da meni treba više vremena za neke stvari. To je vrijeme koje pomoćni asistent treba kako bi za mene promijenio tekstove", kaže Sebastian.

Šezdeset sati u mjesecu pomoćni asistent čita literaturu u kompjuter. Tako Sebastian može slušati tekstove preko jednog govornog softwarea, a tekstovi se i automatski pojavljuju u Brailleovom pismu.

Tekstovi lakši od formula i grafika

"Na predavanjima sa sobom imam laptop i uvijek zapisujem. Ako se ode do profesora i objasni u čemu je problem, znalo se dogoditi i da se profesor angažira da se knjiga, koju je sam napisao ili koju koristi na predavanjima, prebaci u pdf format. To je za mene olakšanje, jer sam tako uštedio čitanje u kompjuter", kaže Sebastian. Knjižnica također Sebastianu omogućava produženo vrijeme iznajmljivanja knjiga. Ipak i ovdje postoje nekada problemi: Sebastian mora knjige duže zadržati nego što je to dozvoljeno, jer skeniranje tekstova dugo traje. Ali i to se većinom može riješiti.

Studij politologije ima mnogo tekstova, ali tekstove je ipak lakše svladati nego matematičke formule, s kojima se htio pozabaviti prije, na jednom sveučilištu informatike. Formule i grafike skoro se uopće nisu mogle prenijeti na govorni software, što je predstavljalo jedan nezaobilazni problem i na ispitima.

"Sve je moguće"

Kompjuteri su za Sebastiana i dalje hobi i njegov najvažniji pomoćnik npr. za pronalaženje literature. U sveučilišnoj knjižnici Sebastian može na jednom kompjuteru za slijepe pronaći knjige koje su mu potrebna za pisanje zadaća. Koliko su pomoćni, kompjuteri ga nekada stavljaju i na tešku probu. Na internetskim stranicama čitav se sadržaj iščita odozgo s lijeve strane prema dolje desno, uključujući reklamu. "Za mene je to normalo, jer ne znam za drugo", kaže Sebastian. Normalno je i da se zbog takvih stvari ne da izbaciti iz takta i da se smatra sposobnim za sve. U suprotnom, za nove puteve ili situacije mora se jednostavno više pripremati nego drugi.

"Slijep sam, ali inače nemam ništa drugo. Nije da sada u svom životu nisam ništa drugo radio. Sve sam radio - od jedrenja preko surfanja do skijanja. Drugi bi na prvi pogled rekli da to nije moguće jednom slijepcu. Ja uvijek kažem: dok mi nitko ne dokaže suprotno, sve je moguće", kaže Sebastian.