Euroskupina dijeli pomoć na sve strane

Još do petka poslije podne (7.12.) privatne osobe, koje u vlasništvu imaju grčke državne obveznice, mogu ih vratiti državi po prilično povoljnim uvjetima. Akcija otkupa državnih obveznica dio je mjera kojim eurozona želi pomoći prezaduženoj članici Grčkoj. Sredstva su osigurana iz fondova međunarodnih kreditora. Ukoliko Atena tu akciju uspješno provede, može računati na otpis dugova u iznosi od 30 milijardi eura.

Europska valuta sigurna

Uspješno realiziran otkup obveznica je ujedno i uvjet da Grčka dobije nove kredite. Na tome posebno inzistira Međunarodni monetarni fond (MMF). „Nema razloga za zabrinutost“, rekao je francuski ministar financija Pierre Moscovici. Njegov kolega iz Irske, Michael Noonan, smatra da je najgore prošlo: "Sve one priče da će se eurozona raspasti, postale su prošlost. Umjesto toga, postoji jedinstvo u ocjeni da je europska valuta sigurna.“

Ni njemačka kancelarka Angela Merkel nije isključila mogućnost otpisivanja dugova Grčkoj u budućnosti, uprkos velikom zaduživanju i pomoći Europske unije i MMF-a, bez koje ta zemlja ne bi izbjegla najgori scenarij. Međutim, ministrica financija Austrije Maria Fekter vjeruje da bi to bilo isuviše jednostavno. „Grci moraju uložiti napore i ispuniti uvjete koji se od njih očekuju. Ne bi se trebali nadati da će dugovi nestati i da o tome neće morati brinuti.“

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble vjeruje u napore grčke vlade, uprkos onome što se može pročitati u grčkim i njemačkim novinama. „I moj lik je osvanuo u uniformi SS-jedinica u grčkim novinama. S druge strane, ja svakodnevno na ulici srećem Grke koji mi govore da je grčki narod zahvalan na naporima koje ulažemo, ne bi li im pomogli“, kaže političar njemačke Kršćansko-demokratske unije.

Pomoć i za Cipar i za Španjolsku

I dok Grčka „marljivo“ radi na ispunjavanju uvjeta Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda, ministri financija zemalja članica eurozone, već su osmislili još jedan program pomoći, ali ovoga puta za prezadužene španjolske banke. Za njihovu sanaciju Madridu je potrebno 40 milijardi eura. Doduše, Španjolska je dugo oklijevala dok se nije odlučila uputiti zahtjev za pomoć i zatražila sredstva iz fonda Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM). Na kraju je to ipak učinila, a na prvi dio pomoći može računati već ovog mjeseca.

Zemlje članice euroskupine su još prije nekoliko mjeseci izrazile spremnost osigurati sredstva u iznosu od 100 milijardi eura za španjolske banke. Ipak, ministri financija ne kriju olakšanje i zadovoljstvo što je taj iznos, na kraju, značajno manji. Ministar Schäuble prilike u Španjolskoj neželi uspoređivati sa Grčkom: „Vjerujem da je Španjolsku, zbog specifičnih problema u bankarskom sektoru, zahvatila kriza koju imamo u eurozoni. Ali ne bih rekao da se suočava s realnim ekonomskim problemima.“

Međutim, tu se popis zemalja kojima će biti potrebna pomoć ne završava. Sljedeći je na redu Cipar, gdje su u najvećoj mjeri krizom isto tako pogođene banke. Dužnička kriza u Grčkoj prelila se i u ciparski bankarski sektor, što su na svojoj koži u najvećoj mjeri osjetili privatni vjerovnici. U ovom trenutku govori se o oko 18 milijardi eura pomoći, što je drastično manje od novca koji je potreban Grčkoj.

Potraga za Junkerovim nasljednikom

S druge strane, iako se Atena iz krize može izvući jedino uz pomoć trocifrenih, milijunskih iznosa, a Cipru je potrebna daleko manji iznos novca, ne znači i da je problem neusporedivo manji. Naime, iznos je ekvivalentan bruto društvenom proizvodu te zemlje. Zbog toga bi euro skupina trebala biti obazrivija, jer pomoć Bruxellesa nikada do sad nije bila na ovakvoj razini. Vjerojatno zbog toga, odluka i nije konačna. Čeka se na izuzetno važano izvješže o financijskim prilikama na Cipru.

Drugi problem eurozone je povlačenje šefa Jean-Clodea Junkera, odnosno izbor njegovog nasljednika. Junker je na toj funkciji od 2005. godine. Da je dužnička kriza iscrpljujuća, potvrđuje i činjenica da je Luksemburžanin još prije nekoliko mjeseci najavio da će se, uprkos novom mandatu, povući krajem godine. „Podsjetio sam svoje kolege na svoju odluku i zamolio da imenuju nekog drugog ministra za predsjednika euro skupine.“

Istovremeno, Junker je vidno iznerviran zbog natezanja oko izbora nasljednika. Još u proljeće je bilo riječi o Wolfgangu Schäubleu, njemačkom ministru, kao neprikosnovenom favoritu. Ali, promjenom vlasti u Francuskoj, došlo je i do otpora u donošenju odluke o novom šefu euro grupe. Junker je morao ostati na toj funkciji još neko vrijeme, ali njegovo strpljenje je izgleda pri kraju.