Hoće li Valonci zaustaviti sporazum s Kanađanima?

Nakon što je parlament frankofonskog, dakle valonskog dijela Belgije odbio Comprehensive Economic and Trade Agreement (Opći ekonomski i trgovinski sporazum, CETA) Europske unije i Kanade, diljem Europe su i neki mediji javljali da se čini kako sad "praktičkibilo tko" može blokirati neki sporazum kojeg Europa želi zaključiti.

No treba podsjetiti i da živimo u demokratskom društvu i da nitko nema pravo za odluku izabranih predstavnika, makar to bila tek pokrajina samo jedne od 28 članica Europske unije govoriti da su oni "bilo tko". Pred valonskim parlamentom je na dan odluke bilo na desetke traktora tamošnjih poljoprivrednika sa natpisima "Ne takvoj Europi", a valonski poljoprivrednik Philippe Duvivier je pred kamerama nacionalne televizije objašnjavao kako je protiv CETA jer oni "ne mogu tako jeftino proizvoditi kao Kanađani."

Došao im je i zamjenik kanadskog ministra trgovine David Lametti i pokušao im je objasniti (na francuskom jer je to u Kanadi također službeni jezik) da su njihove bojazni neopravdane. No premijer pokrajine Valonije Paul Magnette je ostao uporan: oni ne mogu prihvatiti ovakav "birokratski dogovoren" sporazum.

Što će učiniti Belgija?

Središnja vlada federativne Belgije smije i može potpisati neki međunarodni sporazum jedino ako ga prihvate sve njene federativne jedinice. To je u toj federalnoj kraljevini prilično komplicirano: ona se sastoji od pet federalnih jedinica, flamanske zajednice, francuske zajednice, zajednice njemačkog govornog područja, regije Valonije i regije glavnog grada Bruxellesa. Na žalost, sporazum CETA je dobrim dijelom doista postao predmetom rivaliteta Valonaca i Flamanaca u Belgiji jer se oni u međuvremenu jedva o čemu uopće mogu dogovoriti. Trajalo je veoma dugo (542 dana!) dok Belgija nakon prošlih parlamentarnih izbora nije uspjela formirati vladu, a sadašnji belgijski premijer Charles Michel će već ovog utorka (18.10.) od parlamenta zatražiti glasovanje o povjerenju vladi. Jer on je bio za sporazum CETA, a ako ga Valonci odbijaju, to jedino može značiti da na čelo belgijske vlade mora doći netko drugi.

Sve u svemu, danas u Luksemburgu će doći i belgijski ministar trgovine, ali on neće staviti svoj potpis pod sporazum s Kanađanima. Tako je upitno i svečano potpisivanje s premijerom Kanade sljedećeg četvrtka, 27.10. jer taj sporazum vrijedi samo ako ga prihvate sve članice EU.

Da li Valonci mogu promijeniti mišljenje?

Iako će u slijedećih par dana bez sumnje biti mnogo rasprava s Valoncima i dodatnih jamstava Bruxellesa - a tu mislimo i belgijsku vladu i institucije EU, to je teško reći. S druge strane, baš zato jer se teško oteti dojmu da je ta odbijenica imala posve drugi razlog, čak i valonski premijer Magnette priznaje kako su u naknadno ishođenim dodacima sporazumu s Kanađanima doista i odredbe koje štite europske standarde. Dakle i u socijalnom pravu i u zaštiti okoliša i u mnogim područjima koji su se smatrali spornima. No Magnette tvrdi kako ti dodaci "nemaju istu pravnu snagu" kao i sam sadržaj sporazuma.

Što mogu učiniti ministri u Luksemburgu?

Obzirom da su i druge članice Unije koje su imale dvojbi prema CETA u međuvremenu promijenile mišljenje (na primjer Austrija, ali više se ništa ne čuje niti iz Bugarske i Rumunjske koji su tražili da onda Kanada ukine vize za njihove građane) ostaje im jedino da onda oni prihvate sporazum - uz suzdržanost Belgije. Ali i da onda povedu raspravu o nadležnostima: sasvim formalno, iznad parlamenta Valonije nije samo parlament Belgije nego je najviša zakonodavna institucija EU Europski parlament gdje su također demokratski izabrani zastupnici, ali čitave Unije. I tamo će se glasovati o CETA i sve ukazuje kako će EP prihvatiti taj sporazum. Što to onda znači? Da li se Europa onda može jednostavno oglušiti na odluku Valonaca?

Koje su ovlasti Europske unije?

Kod međunarodnih trgovinskih sporazuma kakva je CETA izuzetno velike, da ne kažemo - isključive. To je svojedobno i predsjednik EK Jean-Claude Juncker podsjetio kako su međunarodni trgovinski sporazumi, po ugovoru o članstvu, prebačeni iz nadležnosti nacionalnih u institucije Europske unije. No u doba BREXIT-a i nacionalističkih težnji u sve više zemalja članica, nastalih ne na kraju i zbog problema glomaznih institucija EU o kojima (sa izuzetkom EP i tek od ovaj puta osobe predsjednika EK) građani Europe nikad nisu odlučivali, Juncker se složio da o CETA - i ako do toga dođe, sporazuma TTIP sa SAD, raspravljaju i nacionalni parlamenti.

Da li je zbog Valonaca CETA potpuno propala?

Kratko i jasno: ne. Čak i ako i frankofonski dio Belgije ne promjeni mišljenje, sporazum sa Kanađanima po ovlastima institucija EU može biti potpisan i stupiti na snagu u onim dijelovima za koje nije potrebna suglasnost nacionalnih tijela. A tih dijelova nema malo: to su na primjer odredbe o ukidanju carina i drugih nameta, odredbe o sudjelovanju na javnim natječajima i kanadskih tvrtki i europskih u Kanadi, baš kao i međusobno otvaranje tržišta za usluge. Ono što ostaje su na primjer sporni "neovisni sudovi" koji bi trebali odlučivati u sporovima tvrtki i eventualno pojedinih država zbog promijenjenih uvjeta poslovanja.

Da li je Europa iz svega ovoga nešto naučila?

U svakom slučaju je jasno kako demokracija nije nešto što se  može shvaćati olako, baš kao i da takav način uprave nipošto ne jamči da se tako neće donositi egoistične odluke i tako možda blokirati čitava Unija. Ali mi ne živimo u "eurokraciji" i na načela demokracije se "one tamo gore" neprekidno mora podsjećati, a čak i u trgovinskim sporazumima ima razloga za zabrinutost građana. Kanada je u CETA doista učinila niz ustupaka Europljanima, a treba podsjetiti i na očitu činjenicu kako se Kanada i EU gospodarski prilično nadopunjuju tako da obje strane mogu imati korist.

Kod mogućeg sporazuma sa SAD, dakle TTIP-a to nije sasvim tako. U mnogim područjima su američke i europske tvrtke konkurenti. Zato i dogovor o TTIP-u tako dugo traje, a svakako će nakon toga biti potrebno dobro pročitati, što u njemu piše. No, tek u ovim danima je sve to u sjenci golemog "ako": ako slijedeći predsjednik SAD bude Donald Trump, TTIP je ionako "mrtav" za vrijeme njegove vladavine - to je i Trump sam rekao. Naravno, on je i tada moguć ako Europljani prihvate baš sve što Amerikanci žele...