Homosexualität im Fußball

Prošlog ljeta njemačka nogometna reprezentativka Ursula Holl je dospjela na stupce njemačkog tiska zahvaljujući činjenici da se "udala" za svoju dugogodišnju partnericu. No način izvještavanja je bio na razini vijesti i protkan razinom ravnodušnosti kojom se u lokalnom tisku čitatelje obavještava o otvorenju nekog suprmarketa. Da je istodobno neki pripadnik muške nogometne izabrane vrste otišao u općinu kako bi prijavio "ubilježeno partnerstvo" (u Njemačkoj ekvivalent istospolnom braku) mediji bi najvjeroajtine tjednima vrištali o ovom događaju. I po tom planu muški i ženski nogomet u Njemačkoj još uvijek nisu na istoj razini.

"Samo po sebi razumljivo"

Holl je u jednom intervjuu ispričala kako su joj na "braku" čestitali čelnici Njemačkog nogometnog saveza i kako nitko od njezine privatne odluke nije radio pretjeranu buku. U muškom nogmetu u Njemačkoj, gdje predsjednici nogometnog saveza doduše javno ne diskreditiraju homosksualce ali se stadionima često ore homofobne parole, bi ovakav intimni istup jednog igrača vjerojatno značio kraj karijere.

I Holl je toga svjesta te stoga niti jednom muškom kolegi s istospolnim sklonostima "ne bi preporučila" da se javno izjasni o svom opredjeljenju. Činjenica je da se iz homoseksualizma u ženskom sportu ne diže prevelika buka. Je li to možda zato jer ionako vlada uvriježeno mišljenje da se žene koje se bave sportom, pogotovo tako "muškim" kao što je to nogomet, ionako imaju viška testosterona? Tanja Walther-Ahrens je godinama iglrala nogomet, kako u reprezentaciji tako i u profesionalnoj ligi i nikada nije krila svoju sklonost prema istom spolu. "Uvijek je u vrhunskom sportu bilo mnogo lezbijki, no o tome se nije puno pričalo, to je uvijek bilo nekako samo po sebi razumljivo", kaže Tanja Walther-Ahrens.

Različiti oblici diskriminacije

Njemačka sportašica je aktivna u grupi European Gay & Lesbian Sport i kroz rad u ovoj udruzi je primjetila kako postoje drastične razlike u doživljavanju homseksulnosti što ovisi o spolu objekta zanimanja. "Kada se dvije žene drže za ruku to je OK no kada to čine muškarci, to se doživljava kao nešto perverzno", zaključuje Walther-Ahrens. "Medijsko zanimanje za homoseksualnost u nogometu je posljednjih godina poraslo", zaključuje Maetin Schweer, psiholog na Sveučilištu u Vechti.

S jedne strane je to pozitvno jer dobrim dijelom dolazi od inicijativa koje sportaše osokoljju na "outing" no s druge strane se radi o čistom senzacionalizmu. Uvijek iznova se tabloidi javno pitaju koliko bi članova muške nogometne reprezentacije mogli biti homoseksualci i, prije svega, tko bi to mogao biti. Teško je povjerovati da iza ovog interesa stoje dobronamjerni motivi.

Schweer smatra da u ovakvoj percepciji važnu ulogu igraju tredicionalne predodžbe o lezbijskama kao snažnima, agresivnijima, što su atributi koji idu uz sport dok su homoseksualci "nježniji" i ženstveniji i kao takvi neprikladni za natjecateljski sport. "Stoga lakše prihvaćanje homoseksualizma kod ženskih sportaša ne treba gledati kao na toleranciju nego kao na diskriminaciju samo u drugačijem obliku", smatra Schweer.

Autor: Andrew Bowen (nk)

Odg. ur.: A. Šubić