Iran, oružje i embargo
1. rujna 2020
Konfrontacija ili kompromis? O prikladnom ophođenju s Iranom zapadni saveznici se i dalje ne mogu dogovoriti. Dok SAD zagovara oštri kurs, vidljiv primjerice po nastojanju ponovnog uvođenja svih sankcija UN-a protiv Irana, druge države kao Njemačka i Francuska više nastupaju diplomatski, a da oko same stvari ne žele praviti dalekosežne ustupke.
Tako je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas na zajedničkoj konferenciji za novinare s izraelskim ministrom vanjskih poslova Gabrielom „Gabijem“ Aškenazijem u Berlinu izjavio da Iran mora promijeniti svoje ponašanje na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu, da Savezna vlada „nije naivna" u odnosu prema Teheranu. „Mi znamo da Iran u toj regiji igra opasnu ulogu." Zato se Savezna vlada zalaže za produžetak embarga na oružje protiv Irana, rekao je Maas.
Sredinom kolovoza su Sjedinjene Države u Vijeću sigurnosti UN-a podnijele prijedlog rezolucije s ciljem produžetka UN-ovog embarga na oružje protiv Irana. Embargo bi prema nuklearnom sporazumu iz 2015., koji je podržao UN, trebao završiti u listopadu ove godine. Ali rezolucija je u Vijeću sigurnosti odbijena glasovima Rusije i Kine, a Njemačka se suzdržala prilikom glasovanja. Rezolucija ne dovodi UN u položaj da se djelotvorno suprotstavi „znatnim rizicima za tu regiju koji dolaze od Irana i da poveća sigurnost i stabilnost Srednjeg istoka“, obrazložio je njemačku suzdržanost zamjenik njemačkog veleposlanika pri UN-u Günter Sautter.
Opravdana uznemirenost?
Odluka UN-a kojom je potvrđen kraj embarga na oružje protiv Irana izazvala je veliku uznemirenost u Perzijskom zaljevu. „Iran će biti u stanju kupovati moderno napadačko oružje kako bi povećao sposobnosti Islamskih revolucionarnih gardi na moru da ugrožavaju promet u Hormuškom tjesnacu, u Omanskom zaljevu i Adenskom zaljevu“, kaže se primjerice u novinama Arab News, koje izdaju saudijski financijaši. Iran će biti u stanju modernizirati arsenal svojih raketa zemlja-zemlja, kako bi ugrožavao regionalne saveznike SAD-a, kaže se dalje. „On će biti u stanju svoje ne-državne saveznike opskrbiti modernim oružjem, koji će dalje destabilizirati regiju od Iraka do Jemena“, pišu te novine.
Doprinosi li Njemačka svojom suzdržanošću u Vijeću sigurnosti UN-a daljnjoj destabilizaciji Bliskog istoka? Ne, kaže politolog Oliver Meier s Instituta za istraživanje mira i sigurnosnu politiku Sveučilišta u Hamburgu. Prestankom embarga neće se puno toga promijeniti, smatra Meier. „Transfer oružja Hezbolahu u Libanonu ili Hutijima u Jemenu ostaje zabranjen odgovarajućim rezolucijama UN-a. I ako se to kritizira, Iran je za vrijeme embarga bio u stanju održavati vojne odnose sa svojim saveznicima u toj regiji.“ Osim toga zbog gospodarskih sankcija koje je uveo SAD Iran vjerojatno nema novca za kupovinu velikih količina modernog oružja, kaže Meier.
Kina kao gospodarski partner
Nakon isteka embarga Rusija i Kina bi mogle Iranu prodati moderno oružje, kaže Meier, ali ni one nemaju interesa da se Iran naoruža. „Ali, američki kurs konfrontacije u Vijeću sigurnosti smanjio je izglede za uključivanje Pekinga i Moskve u regulaciju odnosa nakon što 18. listopada isteknu ograničenja za isporuke oružja.“
Rusija i Kina doista prema Iranu njeguju distancirane partnerske odnose. Dok Moskva skupa s Teheranom stoji u Siriji na strani Asadovog režima, Kina vidi Iran kao partnera prije svega u svom projektu Puta svile, kao i isporučitelja jeftine nafte. Atomsko naoružavanje Irana obje zemlje odbijaju.
Srednji put Berlina
Berlin želi spasiti atomski sporazum s Iranom i nade polaže u srednji kurs, između pritiska i ustupaka, kako se može vidjeti iz izjava njemačkog ministra vanjskih poslova Maasa. To ima veze i s iranskom unutarnjom politikom. Jer, ako se nastavi snažni pritisak SAD-a na Iran, „onda će vjerojatno veliki rizici završiti pred vratima Europe, među ostalim prošireni iranski atomski i raketni program“, piše politologinja Ellie Geranmayeh koja radi na European Council on Foreign Relations. Istovremeno bi tvrdi kurs SAD-a vjerojatno još više oslabio umjerene glasove na sljedećim predsjedničkim izborima u Iranu, koji će se vjerojatno održati u svibnju ili lipnju 2021. godine.
Politologinja Geranmayeh smatra da se takav razvitak već osjeća u Iranu i da se to pokazalo proljetos na parlamentarnim izborima, kad su trijumfirali tvrdolinijaši, osvojivši 211 od 290 zastupničkih mjesta.
Oružje sa Zapada
Politolog Oliver Meier ukazuje da isporuke oružja u politički vrlo napetu regiju ne počivaju samo na traženju Teherana. „Susjedi Irana su se proteklih godina izuzetno naoružali. Tako je vrijednost oružja koje je kupio Iran u razdoblju od 2009. do 2018. iznosila samo 3,5 posto iznosa koji je u tom razdoblju u oružje investirala Saudijska Arabija.“ Osobito je SAD povećao isporuke oružja svojim saveznicima u toj regiji. „Iran se dakle nalazi u vrlo naoružanoj regiji koja je naoružana i uz pomoć zapadnih država. A to znači: Zapad je nedvojbeno pridonio napetosti u toj regiji“, kaže politolog Meier.