Izgubljeni brat - priča o tursko-sirijskim odnosima

Još početkom 2011. godine je turski premijer Erdogan pričao o "tursko-sirijskom bratstvu". Od tog "bratskog odnosa" danas nije ostalo ništa. Već godinu dana sirijske snage se bore protiv pobunjenika, protiv oporbenih snaga. Turska je u početku htjela biti posrednik u tom sukobu, ali se sirijski režim na tu ponudu oglušio. Nakon toga su obje države prognale diplomate one druge zemlje.

Zapravo su sudbine Turske i Sirije dugo vremena bile povezane. Stoljećima je Sirija bila dio Turskog carstva. Turci su vladali čitavim dijelom tog svijeta, pa čak i dijelovima sjeverne Afrike. U Prvom svjetskom ratu se Otomansko carstvo raspalo i Arapi u Siriji više nisu bili pod turskom vlašću. Povijesno gledano, dakle, postoje brojne poveznice između Sirije i Turske, kaže stručnjak za Bliski istok Peter Philipp - no on ipak ne vidi neki dugoročni utjecaj toga: "Ne vjerujem da to utječe na današnju političku svakodnevnicu."

Zahlađivanje i zatopljavanje odnosa

Uvijek je iznova dolazilo do napetosti između Turske i Sirije. U vrijeme Hladnog rata Turska je pripadala taboru zapadnih sila, dok je Sirija imala dobre veze sa Sovjetskim Savezom. I danas je jedino uporište ruske mornarice u Sredozemlju smješteno u luci sirijskoga grada Tartusa.

1990-ih godina je došlo i do jednog političkog prijepora: Sirija je ponudila Abullahu Öcalanu, vođi Radničke stranke Kurdistana (PKK), politički azil. Turska je zaprijetila ratom. Šef zabranjenog PKK-a Öcalan je morao napustiti Siriju i na kraju je završio u turskom zatvoru.

Nakon toga su se odnosi između Turske i Sirije ponovno znatno popravili: otvorena je granica, međusobno su si ukinuli vizni režim i trgovinska ograničenja na zajedničkoj granici.

Turska, koja je u zadnjih nekoliko desetljeća doživjela gospodarski procvat, bila je vrlo zainteresirana za širenje svojih trgovačkih puteva i veza, ukazuje njemački stručnjak za Bliski istok Peter Philipp. "Turska njeguje vrlo tijesne gospodarske veze s većinom bliskoistočnih zemalja. A Sirija joj je, kao susjeda, vrlo zanimljivo tržište." Osim toga, upućuje Philipp, važna joj je i kao tranzitna trasa za druge zemlje na istoku.

Razlike u vanjskoj politici

No, unatoč boljim odnosima, neka pitanja su i dalje ostala neriješena. Na primjer, pitanje obalne pokrajine Hatey. Spor oko nje traje već stotinu godina. Nakon vihora Prvog svjetskog rata, ta pokrajina je pripala Turskoj. I Kurdi koji nemaju vlastitu državu, a u obje zemlje su ugnjetavana manjina, često su razlog trzavica između Sirije i Turske.

Turska je, međutim, dugo godina svoju vanjsku politiku prema zemljama u regiji gradila na neutralnosti i dijalogu. Turska vlada je na primjer tako posredovala između Sirije i Izraela. "To se dugo vremena pozitivno odražavalo na odnose Ankare i Damaska", upućuje Peter Philipp. Sirijska vanjska politika se, pak, kaže on, ne može uspoređivati s turskom. Sirijci su, objašnajva, uvijek bili puno suzdržaniji u većim diplomatskim akcijama.

Do raskola između Turske i Sirije je došlo tek 2011. Turska vlada je morala odlučiti hoće li svog dugogodišnjeg "brata" Asada i dalje podržavati ili će se staviti na stranu oporbe za koju je Asad izdao naredbu da se uništi. Turska je napustila svoj kurs neutralnog promatrača i jasno se stavila na stranju oporbenjaka. Ona traži Asadovu ostavku, pruža sirijskim oporbenim snagama u pograničnom području utočište i primila je više od 30.000 izbjeglica. "Time je Turska definitivno prestala biti prijateljska susjeda Sirije", konstatira Peter Philipp.

Semih Idiz, stručnjak za vanjsku politiku liberalnog turskog lista Milliyet vjeruje da je Turska u međuvremenu zauzela drukčiju poziciju, nego što ju je imala prije nekoliko godina. "Stavljajući se na određenu stranu u velikim sukobima u regiji Turska je izgubila ulogu koju je prije imala", kaže Idiz u razgovoru za DW. I njezini odnosi prema Izraelu, Iranu i Iraku su se pogoršali, tvrdi on.

Nesagledive posljedice

Politički analitičar Peter Philipp, međutim, ipak ne smatra vjerojatnim da bi se Turska mogla vojno intervenirati u Siriji. On vjeruje da Turska želi ostati podalje od ovog rata, između ostalog da bi zaštitila sebe. Granica između Turske i Sirije je naime duga 900 kilometara. Rat u Siriji mogao bi destabilizirati velike dijelove Turske.

S druge pak strane, Philipp upozorava da bi zemlja poput Turske mogla "uletjeti" u sukob a da to i ne želi. I Turska i Sirija, upućuje, imaju jake jedinice. Turska je članica NATO-saveza a Sirija je u paktu s Irakom. Moglo bi tako doći do slučaja u kojem bi Turska mogla indirektno biti uvučena u sukob. A to bi imalo nesagledive posljedice za obje zemlje.