Kako je uništena industrija u Istri
6. veljače 2020„Brodogradilište Uljanik nisu uspjeli uništiti ni austrijska vlast niti fašistička Mussolinijeva Italija, preživjelo je i Jugoslaviju. Uspjeli su ga uništiti Vlada i premijer Andrej Plenković koji je za hrvatsko, a posebno istarsko gospodarstvo napravio više štete nego pet posljednjih premijera i vlada zajedno“, neuvijeno će Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, komentirajući nedavnu odluku vjerovnika o likvidaciji dioničkog društva Uljanik. Iako premijer i ministar gospodarstva Darko Horvat tvrde da je likvidacija bila neminovna te da će Arsenal uskrsnuti pod novim imenom Uljanik brodogradnja 1856., Cvitić sumnja u njihove dobre namjere.
Bezbroj propalih tvrtki
Propast Uljanika nastavak je polaganog, ali sigurnog umiranja industrije kako u cijeloj Hrvatskoj, tako i u Istarskoj županiji, koja svoj razvoj sve više temelji na turizmu. Od osamostaljenja države na poluotoku je nestao niz nekad uspješnih tvrtki. Samo u središtu Pule uništeno ih je nekoliko: prije nekoliko godina ugašena je Modna trikotaža Arena, utemeljena 1948., a u atraktivne prostore nadomak rive uselili su se ugostitelji. Pedesetak metara dalje nalazila se Tiskara, a prije nje i tvornica obuće Astra, koja je u Jugoslaviji radila u tri smjene. Ondje se danas nalazi Muzej suvremene umjetnosti Istre. Nekoć je u blizini, u vrijeme bivše države, bila i pilana, a danas je sve podređeno turizmu. Sve to uklapa se u „viziju" bivšeg predsjednika IDS-a, a sadašnjeg počasnog predsjednika stranke Ivana Jakovčića, koji je u lokalnom listu prije desetak godina izjavio da bi Uljanik trebalo preseliti na drugu lokaciju.
Pula u sumnjivom privatizacijskom procesu gubi Mljekaru, nepovratno odlaze Bojoplast, Industrochem, Siporex, odnosno Ytong, Istragradnja, Mehanika, a odnedavno i Pola textile, pogon koji je šivao za Benetton. Pamtimo i propast Purisa, farme purana kod Pazina, potom tekstilne tvrtke Pazinka, nestaje Istraplastika. Dio radnika buzetskog Cimosa, koji proizvodi autodijelove, nedavno je dobio otkaze. Nakon što je Cimos preuzeo labinski TLS, uz prestanak proizvodnje poljoprivrednih strojeva, i taj je pogon s 200 sveden na 15-ak radnika. Propali su Raška trikotaža, Irsa i tekstilna tvrtka SE.DE, United Clothing Potpićan, Tvornica Tila Labin koja je proizvodila igračke, potom labinski Benetton Istria. Ista sudbina zadesila je pulski Brodoličilac i Porer, te labinski Shelbox.
Opasna ovisnost o turizmu
Marina Cvitić kaže da bi bilo neodgovorno generalizirati uzroke kraha industrije u Istri: „Ima primjera nesposobnih uprava, nezasitnosti pojedinaca koji su uzimali, a nisu ulagali pa je poduzeće propalo. Ali, dominirala je organizirana pljačka od 1991. naovamo. Omogućila ju je urušena pravna država koja je dopustila kriminalnu privatizaciju." S druge strane, smatra da je devastirano gospodarstvo u velikoj mjeri posljedica nepostojanja razvojne gospodarske strategije na svim razinama. Kapital koji je došao u Hrvatsku većinom nije došao razvijati, već iskoristiti jeftinu radnu snagu. Kad je postala preskupa, preselio se u jeftinije destinacije, poput Indije, Koreje i Brazila, objašnjava.
Paralelno s deindustrijalizacijom Istra je razvijala turizam i danas ostvaruje trećinu turističkog prometa Hrvatske. Sama činjenica da udio prihoda od turizma u BDP-u iznosi oko 20 posto, daleko najviši u Europi, pokazuje katastrofalno gospodarsko stanje u Hrvatskoj, veli sindikalistica. Jer, poznato je da je za uspješno gospodarstvo nužna diversifikacija, odnosno izbjegavanje ovisnosti samo o jednoj grani. Dakle glavni problem nije turizam, nego činjenica da svi drugi sektori nisu na nekoj boljoj razini, pogotovo proizvodnja i izvoz.
„Hrvatska nema vizionara"
Dr. sc. Dean Sinković, profesor na pulskom Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, kaže da trenutačni pad industrijskog prometa na godišnjoj razini iznosi 7,8 posto. A to je, upozorava, uglavnom posljedica posrnuća brodogradnje, odnosno Uljanika.
„Kičma industrijalizacije popucala je na svim razinama. Europa je u problemu, a ovisimo o njoj kad je riječ o turizmu", kaže on. „Brexit je dolio ulje na vatru i ukoliko bi se taj problem nadogradio koronavirusom ili nekakvim novim crnim labudom, mi jednostavno imamo dubokih problema u našem gospodarstvu koji će se odraziti u svim segmentima: od pada BDP-a, zaposlenosti, izvoza, konkurentnosti, do socijalnih problema", objašnjava Sinković.
Dodaje da nema nijedne visokorazvijene države u svijetu koja nema jaku industrijsku proizvodnju. Hrvatska je, međutim, išla u potpuno suprotnom smjeru u usporedbi s bilo kojom posttranzicijskom zemljom, posebno s Poljskom, Mađarskom i Češkom. Sinković ističe da se udio industrije u BDP-u tih država od 2008. povećao za 20 do 30 posto, dok je Hrvatska u istom razdoblju pala za 4 do 5 posto. Udio industrijske proizvodnje u BDP-u je oko 15 posto, što je bila projekcija ukoliko dođe do propasti brodogradnje. Problem je što u Hrvatskoj, za razliku od jedne, primjerice, Koreje nema vizije, strategije ni industrijske politike koje bi potaknule rast, kaže Sinković. I zaključuje: "Nema vizionara koji bi rekli gdje će država biti za 30 ili 50 godina. I tako, nažalost, funkcioniramo od Vlade do Vlade."