Kakva će biti politika SAD-a nakon izbora?

Tijekom priprema za predizbornu kampanju Mitt Romney, bivši guverner američke savezne države Massachusetts, pokušao je predstaviti alternativu Obaminoj vanjskoj politici. Najavio je da SAD želi odvesti u slijedeće "američko stoljeće", tako što će na svjetskoj pozornici djelovati s "jasnoćom i odlučnošću".

Romneyeva retorika usmjerena je na biračko tijelo koje SAD još uvijek smatra najvažnijom zemljom svijeta, ali i zemljom čiji utjecaj nestaje nakon deset godina ratova i financijske krize. Prema rezultatima jedne studije Chicago Council on Global Affairs iz rujna 2012. godine, 24 posto Amerikanaca vjeruje da njihova zemlja kao svjetska sila "igra još važniju ulogu", nego što je to bio slučaj prije deset godina.

"Kada je Obama izabran, vladao je sveopći stav da se Amerika previše angažirala u inozemstvu. Taj stav se kasnije najviše odrazio u odluci Amerikanaca oko napuštanja Iraka. Čak i kada je Obama odlučio da u Afganistanu pojača vojne operacije, za njih je odredio vremenski rok", izjavio je Stephen Walt, američki politolog sa sveučilišta Harvard.

Razlike između predsjedničkih kandidata

SAD koje se svakako jako angažiraju u Iraku, počele su opreznije taktizirati. Tijekom građanskog rata u Libiji, u svibnju 2011. jedan službenik Obamine vlade je za "New Yorker Magazine“ izjavo kako predsjednik "iz pozadine", dakle indirektno djeluje. Konkretno to znači da je Obama stvorio političke i logističke preduvjete za napad NATO-a s ciljem zaustavljanja Gadafijevih trupa u borbi protiv pobunjenika. Washington međutim službeno nije bio na čelu ove intervencije.

Ova izjava je konzervativcima dolila ulje na vatru jer oni generalno odbijaju mogućnost da SAD u vanjskopolitičkim pitanjima, prednost daju drugim nacijama ili organizacijama. Tijekom partijskog kongresa u Tampi na Floridi, bivša šefica diplomacije Condoleezza Rice je poručila: “Nemamo izbora, ne možemo odugovlačiti s preuzimanjem liderske pozicije. Iz pozadine se ne može voditi."

“Romney više teži trijumfalnom tonu. On je u svakom slučaju izrazio svoju opredjeljenost za posebnu ulogu SAD u svijetu. Smatra da je Amerika sasvim posebna zemlja sa sasvim posebnom odgovornošću i da predstavlja drugačije vrijednosti od ostatka svijeta", kaže politolog Walt. “

'Opasnost iznutra'

"Sposobnost ekonomskim problemima paralizirane Amerike da upravlja nepredvidivim, revolucijama i ratovima potresenim svijetom je međutim ograničena", smatra Josef Braml, američki stručnjak za vanjsku politiku pri Njemačkom društvu za vanjsku politiku.

"Ukoliko bi Romney bio izabran za novog američkog predsjednika i on bi se morao suočiti sa stvarnošću. Pričati je obično jednostavno. Ali ako bi bio izabran, onda bi svoje riječi morao pretvoriti u djela. Najkasnije bi tada primijetio da se mora suočiti sa istim problemima", smatra Braml. "Velika prijetnja za Ameriku ne dolazi izvana, već potiče iz njezinih vlastitih slabosti"“, kaže Braml. “Ako pogledamo ocjene nacionalne sigurnosti, steći ćemo isti dojam. Ne želim predviđati kolaps supersile, ali moramo biti oprezni. Prijetnja iznutra se mora shvatiti ozbiljno i ona nam sužava prostor koji nam na raspolaganju stoji za angažman na drugim područjima" navodi Braml.

"I republikanci i demokrati su izrazili svoju opredjeljenost za američko liderstvo u svijetu, opredjeljeni su za to da SAD trebaju ostati vojno najjača sila u svijetu. Uvjereni su da se SAD moraju uključiti u rješavanje najvećeg dijela međunarodnih problema. Tu nitko ozbiljno ne priča o povlačenju ili čak o izolaciji", kaže Walt. Iako je Obama prilikom izbora 2008. iz oba politička tabora bio ocijenjen kao progresivan predsjednik, on bar kada je riječ o vanjskoj politici, nije tako djelovao, smatraju stručnjaci. Ovaj dobitnik Nobelove nagrade za mir povećao je broj američkih trupa u Afganistanu, pojačao je broj intervencija uz pomoć bespilotnih letjelica u Jemenu i Pakistanu i pokušao nametnuti oštrije sankcije protiv Irana.