Kancelarkina nada u dvojbeni dil

Očitovanje Vlade kancelarke Angele Merkel povodom predstojećeg sastanka na vrhu EU-a vjerojatno je najbolje primljeno u Turskoj. I tamo još pamte koliko je Merkel kočila kada se radilo o približavanju Turske Europskoj uniji. Ali svijet se promijenio. I kancelarka ima pravo kada kaže da je Turska prilično opterećena s 2,7 milijuna izbjeglica koje se tamo nalaze. Da se bogata Europa može ugledati na nju i da se napokon mora potruditi oko pravedne podjele tereta izbjegličke nevolje. Opravdano je to što se Merkel zalaže da se na raspolaganje stave sredstva EU-a kako bi izbjeglice u Turskoj dobile pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i dovoljno hrane.

No kancelarkina pohvala je prije svega rezultat činjenice da prema njezinom planu Turska treba preuzeti središnju ulogu u reguliranju migracije prema Europi. Tu se vidi da je Merkel spremna rješavati probleme i zajedno s problematičnim partnerima. Jer ona se i dalje zalaže za dogovor koji je turski premijer Ahmet Davutoglu predložio na izvanrednom sastanku na vrhu EU-a prošli tjedan. Prema tom dogovoru Turska bi trebala primiti nazad sve migrante koji ilegalno preko Sredozemnog mora stignu u Grčku. U zamjenu bi isti broj sirijskih izbjeglica trebao legalno biti preseljen u članice EU-a.

Ljudska prava u Turskoj

Time bi se pokvario posao krijumčarima ljudi i manje izbjeglica bi život izgubilo na opasnom putu, nada se kancelarka. U zamjenu za to bi se Turska mogla nadati napretku u procesu pristupanja EU-u i olakšicama za putovanja njezinih građana.

Od kada je ovaj prijedlog postao poznat, organizacije za ljudska prava prosvjeduju protiv dogovora s Turskom. One imaju pravo sa svojom kritikom. Tzv. sigurna treća država bi trebala drugačije izgledati. Turska Vlada je problematičan partner: ona krši temeljna prava u ophođenju s vlastitim građanima, diskriminira žene, ugrožava medije i novinare, zakida manjine i sprečava njihovo sudjelovanje u političkim raspravama. Nerealno je pretpostaviti da bi se turska Vlada mogla brižno i na razini visokog europskog standarda pridržavati međunarodnih konvencija u ophođenju prema izbjeglicama.

No i tu kancelarka pokazuje optimizam. Merkel se u svom obraćanju, doduše, poziva na konvenciju o izbjeglicama i njezino poštivanje, ali ne kaže kako bi se to moglo i trebalo kontrolirati u Turskoj. Tko sprečava Tursku da izbjeglice koje primi nazad možda ponovo otpremi tamo odakle su i krenuli - primjerice u Irak ili Afganistan?

Europskog rješenja ni blizu

Turska se ovih dana trudi demonstrirati da je u stanju zaustaviti izbjeglice i njihove krijumčare. Ali bilo bi lijepo kada bi kancelarka objasnila kako se taj elan može zadržati i nakon zaključenja sporazuma. Jer za svakog izbjeglicu primljenog od Grčke u Europu smije doći jedan Sirijac koji se sklonio u Turskoj. No to također znači i da će se broj Sirijaca u Turskoj još brže smanjiti što će se više migranata uputiti na opasno morsko putovanje. S druge strane, nužno je napokon stvoriti legalne mogućnosti za dolazak u Europu.

Zato je važno da se Europljani na kraju suglase oko toga koliko izbjeglica ukupno žele primiti - i prema kojem ključu će one biti raspodijeljene. Merkel se nada da će tu među zemljama članicama EU-a jednom biti postignuto rješenje. "Nakon toga, dakle kasnije", špekulira kancelarka u očitovanju svoje Vlade, postojat će i dobrovoljni kontingenti koje će preuzeti članice EU-a. To je prilično nejasno. Prije svega nedostaju oni koji su voljni sudjelovati u svemu tome. Zemlje poput Mađarske, Poljske ili Slovačke već su jasno pokazale da tu ne pripadaju. A velika Francuska želi primiti maksimalno 30.000 Sirijaca. No bez europskog rješenja planirana trgovina s Turskom ostaje farsa - farsa u kojoj se izbjeglice gura tamo amo.