Ključni igrač u podijeljenoj zemlji
5. travnja 2019
General Khalifa Haftar pokazuje se kao ključni igrač građanskog rata pošto je sa svojom Libijskom nacionalnom vojskom zauzeo glavna naftna polja i izvozne terminale u ime paralelne vlade koja nema međunarodnu podršku. Haftarovi borci zauzeli su i grad Garjan, stotinjak kilometara južno od Tripolija, i najavili marš prema prijestolnici koju kontroliraju snage lojalne međunarodno priznatom lideru Fayezu al-Seraju.
Tako je general Haftar postao središnji lik u ratom razrušenoj zemlji. On je dobro poznato ime nakon što je kao vojni časnik sudjelovao u državnom udaru kojim je 1969. godine svrgnut posljednji libijski kralj Idris. To je bio i početak višedesetljetne vladavine pukovnika Moamera el Gadafija tom sjevernoafričkom zemljom.
Oporbenjak iz Washingtona
Međutim, Haftar i Gadafi razišli su se dvadesetak godina kasnije, nakon što je njihova zemlja poražena u ratu sa Čadom 1987. Haftar je kao zapovjednik vojske zarobljen i zatim oko 1990. protjeran u Sjedinjene Države gdje se priključio libijskoj oporbi kojom je upravljala CIA. Tako je Haftar puna dva desetljeća iz vašingtonskog predgrađa planirao svrgnuti ili ubiti bivšeg suborca Gadafija.
To je konačno dočekao 2011. tijekom pobune protiv Gadafija u Libiji. Vlastodržac je ubijen nakon zračnih napada NATO-a te je Haftaru otvoren put do jednog od zapovjedničkih mjesta u redovima pobunjenika.
U veljači 2014. Haftar je putem televizije pozvao Libijce da se usprotive Općem nacionalnom kongresu – tijelu koje je vodilo zemlju u prijelaznom razdoblju – te da se održe slobodni izbori. Taj Kongres je prethodno kontroverznom odlukom produžio svoj mandat. Vlada je taj potez Haftara označila kao pokušaj državnog udara.
Tri mjeseca kasnije on je udružio snage s paravojskama iz grada Zintana te su pokrenuli operaciju protiv islamista koji su držali veliki istočni grad Bengazi pod svojom upravom. Izbori koji su uslijedili doveli su do formiranja dvije paralelne vlasti: jedan parlament i Vlada u glavnom gradu Tripoliju te drugi parlament i Vlada u Bengaziju – ovim drugima se priklonio Haftar premda su oni prvi imali međunarodnu podršku.
U ožujku 2015. taj nepriznati parlament imenovao ga je zapovjednikom Libijske nacionalne vojske. Premda je taj naziv dostojan prave vojske, u stvari se radi o savezu preostalih vojnih postrojba lojalnih Haftaru, policajaca, plemenskih milicija i raznih oružanih skupina.
Što hoće general?
General se predstavlja kao libijski patriot, ali nema baš pogodnu biografiju – mnogi mu zamjeraju nekadašnje prisne odnose s Gadafijem, a onda i s Amerikancima. Ipak, njegove snage već godinama kontroliraju naftom bogati istok zemlje gdje su polja i terminali, pobjeđujući paravojne postrojbe lojalne vlastima u Tripoliju ili islamistima.
Pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda 2015. je uspostavljeno tijelo zvano Predsjedničko vijeće s idejom da pomiri sve frakcije u Libiji i predstavlja jedinu priznatu vlast. Na njegovom čelu je Fayez al-Seraj. Međutim, borci lojalni toj vlasti nisu nikada uspjeli uspostaviti kontrolu nad čitavom okolicom Tripolija, a kamoli nad cijelom zemljom. Prijelaznu vladu koju vodi Seraj nije priznao čak ni službeni parlament.
Od tada UN, Francuska, Italija i zemlje Arapskog poluotoka pokušavaju dovesti Seraja i Haftara za pregovarački stol i okončati građanski rat. Sljedeća runda razgovora pod patronatom UN-a trebala se održati krajem travnja, a bilo je planirano da se razgovara o parlamentarnim i predsjedničkim izborima koji bi konačno iznjedrili jedinstvenu vlast za cijelu Libiju.
Prema nekim izvještajima, Haftarov cilj je da bude zapovjednik službene vojske cijele Libije tako što bi njegova Libijska nacionalna vojska bila priznata kao službena. Sada su njegove postrojbe nadomak glavnog grada i ta će vojna prijetnja možda biti vrijedan kapital koji Haftar nosi na pregovore o „ujedinjenju" Libije.