Kinezi krate i prevode filmove kako ih volja

Kinesko filmsko tržište jedno je od najvećih na svijetu. Uopće se u ovoj zemlji iz godine u godinu snima sve više filmova. Kinezi očito imaju dovoljno novca i spremni su ga uložiti i u ovo područje. A kako bi zaštitili interese i svoje tržište zadržali kao i do sada, kineske vlasti sprovode i po ovom pitanju jednu vrlo specifičnu vrstu politike. Naime, prema ovdašnjim zakonima strancima, znači stranim američkim ili inim redateljima i filmskim kućama dozvoljen je doduše pristup kineskim kinima ali samo ograničeno. Konkretno, to znači da se u Kini godišnje smije prikazati svega dvadeset stranih filmova. Oni koji usprkos tome žele snimati i producirati filmove i za kinesko tržište preostaje tako najčešće samo jedno – suradnja, odnosno, kooperacija s kineskim studijima. To uvijek sa sobom međutim povlači i činjenicu da na dotičnom filmu ne sudjeluju samo kineski filmski kolege već i – vlasti.

Naime, svaki put prije početka snimanja scenarij mora biti odobren od strane ureda nadležnog za kontrolu, odnosno cenzuru. „Na osnovu scenarija vlasti već mogu dobiti uvid je li riječ o nečem „bezopasnom“ ili već sama tema filma može postati „kritična“. Međutim, čak i ako kao strani redatelj prođete ovu prvu vrstu kontrole, priča još nije gotova. Kada je film snimljen mora se ponovno prvo prikazati uredu za kontrolu. On tada ponovno odlučuje je li sve u redu ili postoje određene scene koje se moraju izrezati“, priča Donald Li, kineski redatelj. Obzirom na političku situaciju u Kini doista je teško zamisliti da bi vlasti ikada odobrile prikazivanje u kinima filmova poput primjerice „Gandhija“ ili „Sedam godina u Tibetu“ koji govori o životu Dalaj Lame u Lhasi prije njegovog prisilnog odlaska u Indiju 1959. godine.

James Bond krivo preveden

No, usprkos tome, postoje redatelji kojima ovakvi procesi i kontrole očigledno mnogo ne smetaju. Jedan od njih je i James Cameron (“Avatar”). On je tek nedavno s Kinezima potpisao ugovor o kooperaciji i tom prilikom izjavio: “Mi nismo ovdje došli kako bismo snimali svoje vlastite filmove. Ovdje smo kako bismo s kineskim filmašima i producentima zajedno radili. Primjerice, želimo našu 3D tehniku prenijeti u Kinu kako bismo talentiranim stvarateljima koji ovdje žive pomogli da ispune svoje snove”. Cameron je isto tako dodao kako “njegova ekipa zasigurno neće Kinezima određivati kako moraju raditi, budući da to oni i sami znaju”. “Mi poštujemo njihovu kreativnost i jedino što želimo je pomoći im u rukovanju s najnovijom tehnikom”, rekao je James Camaron.

Kontrole kineski vlasti kada su u pitanju filmovi ne ograničavaju se samo na njihov utjecaj prilikom snimanja filmova već i ne cenzuru snimljenih nekineskih filmova. Po ovom pitanju Kinezi, kako kažu mnogi, postaju doista sve drskiji. O tome najbolje svjedoče dva najnovija primjera. Prvi se tiče novog James Bond filma “Skyfall” koji se nedavno počeo prikazivati u kineskim kinima. Ovaj film naime ne samo da je skraćen za nekoliko minuta, budući da su vlasti jednostavno izrezale scenu u kojoj jedan ubojica hladnokrvno u Šangaju ubija hicem iz pištolja jednog kineskog čuvara reda, Kinezi su ga i vrlo slobodno preveli. U skladu s njihovim poimanjem onog što se pristoji a što ne, poneke rečenice i pitanja su jednostavno krivo prevedeni. Tako primjerice James Bond u jednom trenutku pita svoju “asistenticu” Severineu “je li bila prisiljena na prostituciju”, što su Kinezi preokrenuli u pitanje:”je li bila prisiljena postati članicom bande”.

Izrezana jedna četvrtina filma

Drugi primjer je još šokantniji. Film Toma Tykwera „Cloud Atlas“, skraćen je za nevjerojatnih 40 minuta. Od originalnih 172 minute filma, u Pekingu se prikazuje svega 137. Manjak četvrtine filma, ovu ionako složenu filmsku priču čini još nerazumljivijom. Uklonjene su između ostalih ljubavne scene između Toma Hanksa i Halle Berry, scene seksa u kojima se pojavljuje kineska glumica Xun Zhou kao i homoseksualne scene. Brutalne scene nasilja su međutim ostavljene u punoj dužini. Ovo radikalno rezanje određenih scena primjetili su i sami kineski gledatelji. „Imao sam osjećaj kao da film skače s jedne scene na drugu. To nisam razumio“, rekao je jedan gledatelj po izlasku iz kina. Komunistički list „Narodne novine“ objavio je dan kasnije tekst s objašnjenjem kako je „film vrlo uspješno obrađen i sada je još razumljiviji no prije“.