Klima: crni scenarij za Hrvatsku?

Klimatske promjene ne mare za sastanke na vrhu. Dok državnici iz 192 zemlje svijeta u Kopenhagenu pregovaraju i dogovaraju kako zauzdati pogubno zagrijavanje našeg planeta, grijesi iz prošlosti polako dolaze na naplatu. Uoči UN-ove konferencije znanstvenici su po tko zna koji put upozorili na ozbiljnost situacije. Jer, ledenjaci na Zemljinim polovima tope se brže no ikad, a manje ledenjaka znači višu razinu mora i neizvjesnu sudbinu obalnih gradova, pa čak i ponekih egzotičnih otočnih država.

Kakva budućnost čeka Hrvatsku?

Ivica Vilibić sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo ističe kako istraživanja nepobitno dokazuju da Jadransko more raste i da će nastaviti rasti: "Nakon zadnjeg ledenog doba razina Sredozemnog mora je porasla stotinjak metara. U zadnjih dvije tisuće godina Sredozemlje je poraslo dva metra. To su prirodne promjene razine mora koje nastaju zbog prilagođavanja Zemljinog eko sustava kao i zbog vertikalnog pomicanja kontinentalnih ploča. U zadnjih stotinjak godina Jadransko more je poraslo otprilike 15 do 20 centimetara, kao i Sredozemno, ali manje nego što su rasli oceani."

Dioklecijanovi podrumi pod morem?

No, ako se nastave negativni trendovi, Jadran će i dalje rasti, upozorava Vilibić. On kaže da je otapanje ledenjaka zabilježeno u posljednjih desetak godina naročito intezivno bilo u zadnjih pet do šest godina: "U zadnjih 15-ak godina Sredozemno more ubrzalo je svoj porast, ali efekt otapanja ledenjaka još uvijek nije vidljiv u Jadranu. Porast mora dakle još uvijek nije dramatičan, ali je pitanje što će biti u budućnosti." Vilibić smatra da će, ako se ledenjaci nastave otapati ovakvom brzinom, nastati veći problemi u globalnim oceanima, a i u Jadranu.

Prema tome, zanimalo nas je hoćemo li u dalekoj budućnosti Split, Zadar ili dolinu Neretve obilaziti u ronilačkom odijelu? Vilibić ističe kako takav rasplet nije vjerojatan, ali priznaje da bi porast Jadrana mogao zadavati glavobolje: "Na sreću, nemamo problem poput Maldiva jer su oni i druge otočne države u Pacifiku nastali na koraljnim grebenima, a koraljni grebeni vrlo su niski. Najviši vrh jedne takve države može biti samo nekoliko metara iznad srednje razine mora. Mi na sreću imamo planine, imamo razvijenu obalu. Ali, ako razina mora poraste u narednih stotinu godina za jedan metar, moglo bi doći do plavljenja Diklacijanovih podruma ili samih obalnih područja."

Na idućoj stranici: Posljedice moguće i u dolini Neretve

Posljedice moguće i u dolini Neretve

Posljedice globalnog zatopljavanja mogli bi osjetiti i stanovnici u dolini Neretve. "Jedan drugi problem su rječne delte i estuariji. Primjerice, delta rijeke Neretve je niska i more već sad u prizemnim slojevima ulazi skoro do Metkovića. U slučaju porasta razine mora, doći će do zaslanjenja zemljišta oko Neretve i ono više neće biti pogodno za obradu i za uzgoj poljoprivrednih kultura", dodaje Vilibić te ističe kako su klimatske promjene procesi koji se ne događaju preko noći, već u dimenzijama koje traju desetljećima i stoljećima.

Mladima poplavljen svijet ostaje?

Ono što se događa na zemlji, ali i na nebu ostavljamo, prije svega, narednim generacijama. A što ona misli, provjerili smo u zagrebačkoj osnovnoj školi Ivana Gundulića. Lela Zadražić već godinama osnovnoškolce podučava biologiju, a tema klimatskih promjena i zaštite okoliša ne može se izbjeći. Djeca uče o štednji energije, pišu referate i izrađuju plakate, ali njihova nastavnica priznaje kako bi znanje trebalo pretočiti i u praksu. Prazna boca još uvijek se češće može vidjeti u košu za smeće, a rjeđe u za to predviđenom spremniku. Ipak, energija se pokušava štedjeti i u samoj školi, ali budući da je zgradu već nagrizao zub vremena, mogućnosti su ograničene. Nastavnica Zadražić ističe da svjetlo gasi kad god je to moguće, učionice se ne pregrijavaju, a pazi se i da voda ne kapa kad za to nema potrebe.

14-godišnji Anto dobro je naučio gradivo o globalnom zatopljenju, rekli bismo, za čistu peticu. "To je jedan proces kojeg je čovjek ubrzao svojim ponašanjem prema prirodi. Opasno je za prirodu jer njoj štetimo najviše tako što tvornice ispuštaju plinove koji stvaraju efekt staklenika i onda se Zemlja brže zagrijava", govori ovaj osmaš, dok njegov školski kolega Borna objašnjava kako štedjeti energiju: "Ako izađem iz neke sobe ugasim svjetlo, kad perem zube zatvaram vodu, a kad sam na kompjutoru ugasim televizor i obrnuto." S druge strane, 14 godišnja Matea priznaje da njeni roditelji ne mare previše za stakleničke plinove i ugljični dioksid: "Mislim da se moji roditelju ne brinu oko globalnog zatopljenja, tj. ne štede previše, ostave svugdje svjetlo."

Autor: Goran Prokopec

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm