Koga će usrećiti Matthew Palmer?

„Holbrooke za 21. stoljeće" – tako je beogradski tjednik Vreme opisao Matthewa Palmera. Podsjećanje je to na legendarnog američkog posrednika iz devedesetih koji je upornošću, prijetnjama bombama i neumornom obradom igrača sa svih strana nametnuo mir u Bosni i Hercegovini.

To što je američki državni tajnik Mike Pompeo svog visokog činovnika Palmera, mjerodavnog za Balkan i Egejsko područje, dodatno imenovao posebnim povjerenikom za Zapadni Balkan više je od simbolične politike. Odmah po imenovanju je iskusni diplomat proputovao žarišta te regije i tako jasno stavio do znanja da – osim EU-a, Rusije, Kine i Turske – i Sjedinjene Države ubuduće imaju što reći na Balkanu.

Pa ipak, može se sumnjati da će Amerikanci preuzeti vodeću ulogu u balkanskoj politici kako je to bilo u vrijeme Holbrookea.

Političar i pisac

Američka javnost zna Palmera prije svega kao pisca. Već je njegov otac Michael bio poznat kao autor popularnih medicinskih trilera, a brat Daniel piše znanstvenu fantastiku. „Zapleti, priče, tehnike pripovijedanja – o tome se kod kuće pričalo za stolom“, ispričao je Matthew Palmer jednom. Sva tri Palmera pišu (ili su pisali - Michael je umro 2013.) ono što tržište traži, bez velike književne vrijednosti.

Diplomatski krimići Matthewa Palmera pažljivo se čitaju i u State departmentu iz straha da bi negdje mogao pomiješati realnost i fikciju te ugroziti američke interese.

Za razliku od "buldožera" Holbrookea Palmer djeluje dobroćudno i povučeno. Ali još veća razlika je u njihovom okruženju. Snažni osjećaj američke politike da ima misiju, koji je još cvjetao u vrijeme Billa Clintona i Georgea Busha mlađeg, izblijedio je već u vrijeme Baracka Obame, a pod Donaldom Trumpom je potpuno nestao.

Matthew Palmer potječe iz tih vremena, bio je štićenik Clintonove ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright, a zatim je savjetovao Busha mlađeg. U pet uspješnih trilera, koje je objavio usput, pružio je dubok uvid u svoj način razmišljanja. Jedan od njegovih diplomatskih krimića u kojima se likovi bore međusobno i sa samim sobom čak nosi naslov „Američka misija“.

"Srpski zet"

Palmer poznaje Balkan kao malo tko u političkom Washingtonu. Beograd je još 1993. godine bio prva postaja u inozemstvu mladog diplomata koji se do tada više zanimao za Daleki istok i učio japanski. Nakon boravaka u Africi, Aziji i na Cipru uvijek se vraćao na Balkan, kao i junak njegovog trećeg romana „Vuk iz Sarajeva" kojem grozote Srebrenice ne daju mira.

Palmer je u Beogradu upoznao suprugu s kojom provodi najveći dio ljeta u kući na crnogorskom primorju. Srpski šef diplomacije Ivica Dačić je na forumu u slovenskom Bledu nazvao Palmera „srpskim zetom“ i uz smijeh prisutnih poručio da od njega ne očekuje mnogo, ali da mnogo očekuje od njegove supruge.

State department ponovo vuče konce?

Tek treba vidjeti je li njegovo dobro poznavanje regije prednost ili mana Matthewa Palmera. Tradicionalno oštra beogradska javnost je podijeljena: ona u „zetu“ donekle vidi prirodnog saveznika, ali i nekoga tko vuče sve konce. Palmeru se već predbacuje da se snažno umiješao u stvaranje vlada u Beogradu i Prištini, čak i da je pomogao pri stvaranju u Srbiji svemoćne Srpske napredne stranke.

Posljednjih mjeseci su balkansku politiku SAD-a prvenstveno određivali predsjednik Donald Trump i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton. Poslije jedne izjave Boltona i pisama Donalda Trumpa upućenih Aleksandru Vučiću i Hashimu Thaciju ostao je dojam da Bijela kuća snažno podupire ideju razmjene teritorija između Srbije i Kosova. To je naišlo na zgražanje poznavalaca Balkana, a posebno Nijemaca.

Ali od kada je Bolton napustio administraciju prošlog tjedna, svi opet, kada je u pitanju Balkan, gledaju prema State departmentu. Palmer je potpuno drukčiji od Boltona. Matthew Palmer je intelektualac s istočne obale, poznat je kao obožavatelj pjesama Đorđa Balaševića, i svakako nije ideološki republikanac koji odbija multilateralne koncepte i vjeruje samo u dobro naoružane nacionalne države.

No još nije poznato kako će se pozicionirati u osjetljivom pitanju promjene granica.

"U središtu svake priče je uvijek jedna osoba", rekao je jednom ovaj autor romana. Njegov književni koncept je, kako otkrivaju trileri, ujedno i politički – u središtu su moćnici, a ne strukture ili nejasni interesi običnog naroda. Palmeru će se u Beogradu, Sarajevu, Banjaluci, Podgorici, Prištini i Tirani posebno obradovati političari koji vole igre moći.