Prijevara birača
Ovaj referendum je bio zlobna predstava. Ona je trebala donijeti upravo onakav rezultat do kakvoga je došlo. Stvoriti dojam da je većina Nizozemaca protiv sporazuma EU-a s Ukrajinom, a time implicitno i protiv Europe.
Referendum s krivim predznakom
Organizatori referenduma su to sami veselo priznali: oni su građanima postavili pitanje o jednom vanjskopolitičkom sporazumu i negativni odgovor na njega tumače kao odbacivanje Europe u cjelini. Sve je to bilo monumentalno stvaranje iluzije krivih činjenica: i vođe nizozemskih EU-skeptika i likovi iz "Nove desnice" koji podupiru Geerta Wildersa slave i smatraju da su ostvarili svoj cilj: oni su Europi još jednom pokazali srednji prst.
Pritom su upotrijebili sva sredstva izborne prijevare. Širili su tvrdnju da se radi o pristupanju Ukrajine Europskoj uniji. Koristili moguće sumnjive poslove predsjednika Porošenka kako bi zastrašili građane i čak su širili glasine da je zrakoplov MH17 možda srušila ukrajinska, a ne ruska strana. Ovo posljednje s lijepim pozdravima iz Kremlja. I uvjeravali su ljude da demokracija znači da im se mora omogućiti glasovanje o svakom djelovanju svoje vlade u Europi.
Proizvoljni referendumi uništavaju mogućnost djelovanja politike
Nizozemci nisu zaslužili da ih nakon ovog poraza neki komentatori sve proglašavaju protivnicima Europe. U stvarnosti je samo petina građana rekla ne sporazumu s Ukrajinom. I brojni građani su još neposredno prije glasovanja rekli da zapravo ne znaju o čemu se tu radi. Ali, besmislen je argument da je onih gotovo 70 posto koji nisu izašli na referendum krivo za negativni ishod. Zašto sudjelovati na referendumu čije se pitanje smatra glupošću i čije ciljeve čovjek ne dijeli?
Kod glasovanja ovakve vrste uvijek se pojavljuje poznata mješavina općeg nezadovoljstva, zasićenosti politikom, osjećaja da se ni na što ne može utjecati i ljutnje na establišment. I doista, tu je i jedan dio odbojnosti prema Europi koju se doživljava kao daleku i da o tebi drugi odlučuju. To se u neku ruku ne može promijeniti. Veliki aparat s 28 članica, gdje se stalno pregovara o teškim odlukama i kompromisima, ne može svaki put pitati svoje građane. To je smisao parlamentarne demokracije. Moramo vjerovati našim vladama kad donose odluke. I u slučaju dvojbe ne iskazati im povjerenje na izborima.
Žele li Europljani doista uništiti Europu?
Ono što referendume ove vrste čini tako opasnima jest da njihovi pokretači mogu građane navesti na svako zamislivo mišljenje. I na takvo koje šteti njihovim vlastitim interesima. Nizozemska je tako tijesno povezana s Europom, njezino blagostanje počiva na trgovini i uslugama na unutarnjem tržištu. Kad bi im se postavilo pitanje želite li uništiti ovu Europu i sami i siromašni živjeti u granicama svoje zemlje, kako bi oni odgovorili?
Europa sad u velikoj ofenzivi mora ljudima objasniti da ne može biti puta nazad u prošlost. Nostalgično iskrivljivanje slike nacionalne države ponovno oživljava samo zato što se nitko više ne može sjetiti kako je skučen, siromašan i težak život bio prije Europske unije.