Vrijeme je za vrbovanje za demokraciju!

Splašnjava li na ulicama Dresdena i Leipziga pokret Pegida? Od srijede (21.1.) mnogi predviđaju skori kraj uličnih prosvjeda koje je teško definirati. Doduše, na prosvjedima lajpciške Pegide (Legida) u srijedu navečer bilo je i ranjenih, no umjesto rekordnih 40.000 sudionika, koliko su očekivali organizatori, prema policijskim podacima samo je 15.000 ljudi slijedilo poziv da izrazi svoje strahove od preplavljivanja Njemačke strancima.

Bio je to gorki udarac za pokret koji se punim imenom zove "Patriotski Europljani protiv islamizacije Zapada". A onda je iznenada dao ostavku i čelnik Pegide Lutz Bachmann. On je time povukao konzekvence nakon objavljivanja skandalozne fotografije na kojoj je preodjeven u Hitlera te njegovih komentara na Facebooku u kojima strance naziva "stokom" i "prljavim ološem".

Pristaše Pegide ostaju

Tko sada vjeruje da pokret Pegida bez vodstva i sa sve manjim brojem pristaša polako odlazi u smjeru političke i medijske margine, mogao bi se prevariti. Pegidi nije dobro - ali oprez! Jer, čak i ako je uklonjen desno ekstremni osnivač pokreta - pristaše ostaju. Simpatizeri koji političare često nazivaju "izdajicama", a novinare "lažljivim medijima". Ljudi, koji su očito 25 godina nakon mirnog pada Berlinskog zida i ujedinjenja gorko razočarani njemačkim sustavom i socijalnim tržišnim gospodarstvom.

Neovisno o tome prosvjeduju li ti ljudi na ulicama Dresdena ili Leipziga ili svoje frustracije zbog reprezentativne demokracije iskaljuju u privatnom okružju: oni na oba mjesta uzrokuju štetu za mirni suživot. Zato puka ignorancija i okretanje glave na drugu stranu nisu sredstvo za raskrinkavanje Pegidinih ideja kao zabluda u diskursu demokratskog društva. U mnogim će glavama preživjeti difuzni strahovi i iskrivljene predodžbe, čak i kada će se broj sudionika prosvjeda nastaviti smanjivati. No trenutačni vakuum na čelu Pegide pruža i šansu za odvajanje običnih sljedbenika od pravih desnih ekstremista i za pokušavanje pridobivanja povjerenja tamo gdje je na prvi pogled nepovratno izgubljeno.

Ne podilaziti nego - biti uzor!

To neće uspjeti ako bi politički dužnosnici poput kancelarke, predsjednika vlada saveznih pokrajina ili gradonačelnici nudili primitivne parole protiv stranaca. To je nedavno pokušao bavarski premijer Horst Seehofer. A to neće uspjeti ni ako se antiislamskim parolama bude nudila pozornica koja će ubrzati njihovo širenje u medijima.

Ali to može uspjeti ako se demokratski izabrani predstavnici i novinari ponovo prisjete svoje osobne uloge uzora. Uzora koji se ne mire s time da se dijelove društva (kao što su pristaše Pegide) smatra izgubljenima - i za koje se ne isplati boriti. Dakle, sada su potrebni ljudi u državi i civilnom društvu koji glasno i vidljivo u svakodnevici žive vrijednosna načela Ustavnog zakona. Jer samo ako će biti više demokratskih uzora za više tolerancije i prakticiranu demokraciju izblijedjet će i pogrešni klišeji i iskrivljene predodžbe u medijima.

To na kraju neće uvjeriti sve pristaše Pegide, koji su kritički raspoloženi prema islamu, da Njemačkoj u današnjem obliku daju još jednu šansu. No svaki pojedinac koji se odvrati od tog pokreta bio bi demokratski dobitak. Čak i ako to mnogima teško pada: sada je došlo vrijeme vrbovanja za demokraciju!