Korupcija duboko u srbijanskim medijima

Čelnici nogometnog kluba Crvena zvezda odlučili su se na podnošenje kaznene prijave nakon što se saznalo da je novinar Dejan Anđus, sa svojim prijateljima, od novog Zvezdinog trenera Slaviše Stojanovića tražio 12.000 eura, tvrdeći da ga je on doveo na čelo kluba.

"Nije 15 nego 12"

U svojoj emisiji Sport plus, koja se emitira na jednom od kablovskih kanala u Srbiji, na pitanje TV gledatelja je li uistinu od novog Zvezdinog trenera tražio 15.000 eura, voditelj Anđus je odgovorio. "Nije 15 nego 12, jer je to deset posto od 120.000. Stojanovića je predložio moj i njegov kućni prijatelj, taksist Miško, koji mi je dao njegovu biografiju, a onda sam je ja predao Slaviši Kokezi (potpredsjednik Crvene zvezde op. red.). Zatim sam otišao kod potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića i ponudio mu Stojanovića. Tek tada, Slaviša Stojanović je pozvan u Beograd. Poslao sam mu poruku da ne zaboravi tko su mu pravi prijatelji. Miško, koji je taksist, je predložio Stojanovića i pripada mu menadžerska provizija, iako se on tim poslom ne bavi."

Stvar se tako okrenula naopako. Umjesto da budu u prvim redovima borbe protiv korupcije, novinari su se tako našli u situaciji da odgovaraju na optužbe za korupciju u vlastitim redovima. Slučaj Anđus je međutim samo ukazao na ono što se znalo godinama: srpski mediji i novinari su dio društva u kojem političari, tajkuni i kriminalci financiraju medije i kroje uređivačke politike.

Korupcija bez sudskih postupaka

Mediji i novinari nisu ni u kom slučaju izuzetak, korupcija je prisutna i u srpskim medijima, kaže za DW Milan Antonijević, direktor Odbora pravnika za ljudska prava: „Međutim, ono što se nije događalo, to su sudski postupci koji bi to pokazali, već je sve ostalo na nekim nagađanjima što nije dovoljno da se o tome govori s nekim argumentima. Ono što je vidljivo su pojedine političke kampanje, sjetite se samo kampanje protiv Zorana Đinđića, za koju s pravom možete tvrditi da je bila financirana, i da ste imali novinare koji su se profesionalno bavili kampanjom protiv određenih ljudi, i za to dobivali velike naknade“.

Sustavna medijska korupcija

Mediji su, na žalost, isto tako postali dio koruptivnog lanca, ocjenjuje predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Vukašin Obradović,. Ovaj najnoviji slučaj novinara Dejana Anđusa samo pokazuje koliko je zapravo korupcija duboko ukorijenjena u medijima, ističe Obradović: „Ali, za mene je mnogo važnija od ovog, a volio bih da to bude izolirani incident, sustavna korupcija kojoj su izloženi mediji, i u kojoj oni sudjeluju. A ona je posljedica prije svega medijskog sustava, koji je i postavljen tako da mediji umjesto nekog društvenog korektiva postaju jednostavno oglasna ploča vlasti, tko god da je čini“.

Tko uzima novac?

Glavni tajnik Udruženja novinara Srbije (UNS) Nino Brajović za DW ocjenjuje kako brojni primjeri iz medija na prvi pogled podsjećaju na korupciju, ali da je tu prije svega riječ o autocenzuri. Novinari se jednostavno boje istraživati bilo što što ima veze sa nekim tko je politički ili financijski utjecajan, smatra Brajović. Na pitanje uzimaju li novinari u Srbiji novac da bi frizirali, ili prikrivali neka saznanja, op odgovara: „Novac za to mogu uzimati, po mom mišljenju, samo vlasnici medija, ili prvi ljudi nekih medija. Ne mogu se složiti s tim da to uzimaju novinari, u širem smislu riječi, jer za to ne samo da nemam dokaze nego nisam ni uvjeren da je to tako. Postoji, na žalost, kupovina interesa kod pojedinih novinara da pišu o pojedinim estradnim osobama, sportašima, i tako dalje, na nekoj sasvim niskoj razini, i to je činjenica koja nama nije nepoznata“.

Mediji – oglasne ploče političara

Postalo je gotovo pravilo u svakom gradu u Srbiji da lokalni političari pod formom ’suradnje s medijima’ financiraju pojedine novinare i medije, navodi Obradović. Zato se afere i ne otkrivaju u lokalnim medijima, koji bi po svojoj prirodi trebali biti prvi koji ukazuju na takve stvari, kaže Obradović:

„To je normalna posljedica, da ponovo na to ukažem, medijskog sustava u kojem ne postoji transparentnost trošenja proračunskih sredstava, u kojem ne znamo koji mediji, koje agencije za odnose s javnošću dobivaju novac od države, državnih poduzeća, i to je osnovni generator korupcije u medijima“.

Kad govorimo o ovim pojavama, one su prije svega regulirane etičkim kodeksima novinara, ali nikako se ne može isključiti ni kaznena odgovornost, kaže Antonijević. Zato je nužno ispitati svaki konkretni slučaj i da se vidi ima li elemenata kaznenog djela, a tužiteljstvo naravno na temelju toga može pokretati postupke, ističe Antonijević.