Supruga sekretarica, sinovi 'znaju s kompjutorom'...

U Bavarskoj za zastupnike tamošnjeg parlamenta postoji još od 2000. zakon po kojem ne smiju zapošljavati svoju rodbinu. Ipak, čak i predsjednik kluba zastupnika vladajućih bavarskih kršćanskih demokrata Georg Schmidt je sve donedavno svoju suprugu zapošljavao kao sekretaricu - uz vrlo izdašnu plaću koja je dosezala i po 5.500 eura mjesečno.

Doduše, u tom zakonu se predviđa "prijelazno razdoblje" za rodbinu koja je zaposlena prije njegovog stupanja na snagu, ali nije samo Schmidt to "prijelazno razdoblje" iskoristio preko svake mjere. Štoviše, i predsjednik povjerenstva za proračun pokrajinskog parlamenta Georg Winter je zaposlio svoja oba sina "da malo rade na računalima" - makar su oni godine 2000. bili 13 i 14 godina stari.

Tek nakon što je pravnik Hans Herbert von Arnim objavio knjigu "Samoposlužitelji" (Die Selbsbediener), ova dva političara su ovih dana ipak dala ostavke. Zapravo je čak 17 od ukupno 92 zastupnika bavarskih kršćanskih demokrata koristilo taj izuzetak "prijelaznog razdoblja" - i jedina je utjeha da je većina zastupnika u međuvremenu dala otkaz svojoj rodbini.

Baš svi se prave ludima

Ali ono što je najgore u čitavoj aferi koja je izbila, čak i nije bila ta očita zlouporaba položaja - nego činjenica da su baš svi šutjeli. Jer jednostavno nije moguće da drugi zastupnici, pa i oporbenih stranaka, ne znaju da u predsoblju ureda nekog kolege ne sjedi sekretarica identičnog prezimena - a većina se dovoljno poznaje da i osobno znaju članove obitelji političara svoje stranke.

Ipak, o ovom slučaju nisu progovorili niti političari, niti mediji - sve do pojave ove knjige, a stanje u parlamentu pokrajine Bavarske je iznenadilo čak i šefa njemačkog ogranka organizacije Transparency International, Christiana Humborga. Jer i on sad mora objasniti, kako se onda Njemačka - po ocjeni te organizacije - našla na razmjerno visokom 13. mjestu među osamdesetak zemalja u kojima se prati korupcija. Humborg mora priznati kako "nisu niti slutili da u Njemačkoj ima takvih slučajeva nepotizma" i kako se zapravo ocjenjivanje neke zemlje temelji na - procjeni.

S druge strane, profesorica sociologije sveučilišta u Münsteru Ruth Linssen, također ima svoje, mnogo mračnije procjene. Ona smatra kako se nepotizam i korupcija u Njemačkoj "jedva može i sagledati" i kako za golemu većinu slučajeva nikad nitko ne sazna. Tek jedan do pet posto slučajeva, procjenjuje profesorica, se uopće otkrije - a nekakva kazna ili sankcija se može smatrati gotovo usamljenim slučajem.

Nedostaje zakona, nije ratificirana Konvencija...

Šef njemačkog ogranka Transparency Internationala ipak dodaje kako se mnogo toga u ovoj zemlji može činiti nekažnjeno jer ne postoji dostatna zakonska regulativa protiv korupcije. Naime, Humborg smatra kako je jedan od najvažnijih instrumenata protiv takve zlouporabe pravo - ne samo novinara, nego i građana na uvid u službene spise.

A kad takvi dokumenti - na primjer zapisnici o zapošljavanju neke osobe ili svi dokumenti vezani za neki javni natječaj - postanu javni, onda je i službenicima mnogo teže "nešto mutiti". Do sada je takav zakon prihvatila većina saveznih pokrajina, ali pet još nisu. Od tih pet, čak četiri su na jugu zemlje: Hessen, Baden-Württemberg, Saska - i Bavarska!

Profesorica sociologije pak dodaje kako u Njemačkoj ne nedostaju samo nacionalni zakoni, nego je gotovo sramotno što je oko 140 zemalja u svijetu ratificiralo Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije - ali Njemačka nije! Razlog koji se čuje iz Berlina jest da on ugrožava "neovisnost zastupnika", ali čak i bez Konvencije, smatra profesorica Linssen, bi njemačka vlada mogla pooštriti zakone u slučajevima korupcije.

Jer toga ima posvuda: od liječnika koji dobivaju "nagradu" ako propisuju lijek određenog koncerna pa sve do lobista i predstavnika privrede koji političarima praktično pišu zakone o kojima bi zapravo trebali odlučivati predstavnici građana. Lobiranje je legalno, ali i to je oblik korupcije s kojim se u Njemačkoj previše olako ophodi, smatra profesorica Linssen.