Kršćani bježe iz Egipta

Tamer Refaat Salama je već spakirao kofere. Za nekoliko dana bi trebao dobiti vizu i otići u Sjedinjene Države. Ovaj koptski kršćanin već dugo sanja o iseljenju nadajući se ravnopravnosti i slobodi vjere. „U Egiptu se kao Kopt osjećam diskriminirano, osobito na poslu“, kaže on.

Tamer nije jedini. Prema navodima egipatske organizacije za ljudska prava Egyptian Union for Human Rights od rušenja Mubaraka je oko 100.000 Kopta napustilo Egipat. Kao i 29-godišnji Tamer većinom su mladi i dobro obrazovani, ali u svojoj domovini ne vide šanse i smatraju da ih ugrožavaju radikalni muslimani i Vojno vijeće. Strahuju za svoju budućnost.

Krvavi napadi na kršćane

Već od Nasserovog državnog udara 50-ih godina Kopte se u Egiptu sustavno diskriminira. Rijetko dobiju pravo da grade crkve, praktično nemaju mogućnost doći do vodećih pozicija u državi. Gotovo svake godine se događaju nasilni napadi na tu vjersku zajednicu. U Egiptu živi oko osam milijuna koptskih kršćana, što je oko deset posto ukupnoga egipatskoga stanovništva.

Napadi su učestali nakon rušenja Mubaraka. Napadi su postali radikalniji i krvaviji. Početkom ožujka je na rubu Kaira zapaljena jedna crkva. Uslijedili su sukobi u kojima je poginulo 13 ljudi. Dva mjeseca kasnije zapaljene su još dvije crkve. U sukobima između muslimana i kršćana poginulo je 15 ljudi. Početkom listopada salafistički muslimani su napali jednu crkvu na jugu Egipta. U Kairu su protiv toga zajedno demonstrirali kršćani i muslimani, ali demonstracije su 9. listopada završile u najvećem krvoproliću od kraja revolucije protiv Mubaraka: poginule su 24 osobe. Naguib Gabriel iz Egipatske unije za ljudska prava zabrinut je za budućnost egipatskih kršćana. „Prije revolucije su kršćani diskriminirani samo indirektno, nakon revolucije salafisti i muslimanska bratstva otvoreno i izravno napadaju kršćane“, kaže on.

Napadači prolaze nekažnjeno

Vojno vijeće tolerira napade radikalnih muslimana na kršćane, a možda ih i ohrabruje i potiče. Jer, napadače se ne kažnjava. Vojno vijeće dosad nikoga nije izvelo pred sud, dok aktivisti za demokraciju i blogeri gotovo svakodnevno bivaju saslušavani po hitnom postupku i zatvarani. To ohrabruje radikalne muslimane.

Na video-snimkama se vidi da je kod gotovo svih nasilnih izgreda vojska bila nazočna i da je to mirno promatrala. Nije intervenirala ni kad su kršćani linčovani. Krvoproliće od 9. listopada je vojska čak potaknula. Tamo nazočna vojna postrojba je pucala na nenaoružane kršćane i gazila ih vojnim vozilima.

Od izgreda, nasilja i kaosa profitiraju Vojno vijeće i stare strukture. Jer, mnogi Egipćani čeznu za sigurnošću, stabilnošću, za čvrstom rukom – samo tako Vojno vijeće može ostati na vlasti. Ipak, neće svi Kopti napustiti Egipat. Beshoy Fayez ostaje. On želi svoju zemlju promijeniti. „Ostajem ovdje kako bismo riješili problem. Iako imamo različite religije, svi smo mi Egipćani.“

Dalek put do slobode

Beshoy Fayez zalaže se za Egipat bez predrasuda, bez diskriminacije. On izlazi na ulicu i razgovara s ljudima, bori se za svoja prava kao koptski kršćanin, za slobodu u Egiptu. Mnogi drugi su već izgubili nadu. Tamer se nada da će sigurnost i slobodu vjere naći u Americi. „I tamo ima pravoslavnih crkava, vjerskog života kao i u Egiptu“, kaže on.

Za život u slobodi Tamer treba još vizu i prijeći nekoliko tisuća kilometara. Za ljude u Egiptu je put do slobode puno duži. Tamer si može zamisliti da se jednoga dana vrati. Ali, samo ako u Egiptu bude vladala stvarna sloboda, ako tamo bude mogao živjeti bez straha, kaže on.

Autor: Viktoria Kleber / Anto Janković
Odg. urednica: A. Jung-Grimm