"Kralj žena" u Afganistanu

Ako dođete u Chost, ne možete je zaobići. Ime Bibi Hakmeene, zastupnice pokrajinske skupštine, stalno se spominje. Ne samo zbog njezinih političkih aktivnosti, već i zbog neobičnog izgleda. Bibi Hakmeena nosi naime tradicionalnu mušku odoru - široke hlače i košulju koja seže do koljena. Na glavi nosi turban. Kaže i da se osjeća kao muškarac jer ima muške navike: "Nikada se nisam osjećala kao žena".

40-godišnja lokalna političarka se oblači kao muškarac još od malih nogu. Preko ramena nosi pušku. Bez kalašnjikova, priča, ne izlazi iz kuće: "Nosim ovo oružje zbog sebe, zbog svoje časti i ugleda. Paštuni imaju jednu poslovicu koja kaže: oružje je teret, ali ti jednoga dana može dobro doći. Oružje je tu da štiti tvoj život."

S ocem na "muškom teritoriju"

Još kao mlada djevojka je Bibi Hakmeena naučila štititi sebe i svoju obitelj. Kako je njezin stariji brat studirao u glavnome gradu, mlađa je kćer morala preuzeti ulogu sina. Njezina zadaća je bila štititi majku i sestre, a svoga oca je pratila kada je odlazio na mjesta koja su se smatrala "muškim teritorijem". "Moj otac je bio najstariji u selu i ja sam ga pratila na džirge, skupštine plemenskih starješina, i tamo puno naučila. Pleme me uvijek poštovalo, već i zbog mog oca", sjeća se.

Bibi Hakmeena se nije nikada vjenčala. Umjesto da rađa djecu, borila se s mudžahedinima protiv Sovjeta. Bila je izviđačica i brinula se za opskrbu hranom, lijekovima, ali i oružjem.

Nedavno je izabrana u pokrajinsku skupštinu Chosta. Mnogi ljudi dolaze kod nje po savjet za rješenje nekog konflikta. I muškarci je cijene, štoviše, gledaju je kao jednu od njih. Jedan njezin sugrađanin ovako objašnjava zašto: "Bibi Hakmeena je, iako je žena, učinila puno za svoje mjesto i svoju domovinu. Njezina najveća vrlina je da je hrabra kao muškarci. Ali i štiti prava žena, što je inovativno, jer u ovom kraju se do sada o ženama malo tko brinuo".

Nije je strah ni od talibana

Neobična afganistanska političarka želi svoj posao obavljati dobro. Spolovi je ne zanimaju. Ona samo želi pomoći siromašnima, ali u Afganistanu su to većinom - žene. Žali žene, kaže, jer se u paštunskom društvu ponekad prema njima ne postupa ispravno: "Žene moraju pretrpjeti puno patnje. Djevojke se, na primjer, u sporovima prodaju za visoku cijenu kako bi se tako riješili konflikti između dva klana. Mnoge, osim toga, ne puštaju u školu".

Ni ona sama nikada nije išla u školu. Naučila je, kao što je uobičajeno na selu, raditi u polju. Tako zna sama stvari uzeti u svoje ruke, umjesto da čuči doma i kuha. Samu sebe zove "kralj žena", a i stanovnici Chosta slažu se da ni po čemu ne zaostaje za afganistanskim muškarcima. Nije je strah niti od talibana: "Dva puta su me upozorili i rekli su: ti si bila na hadžu, muslimanskom hodočašću. Ako si stvarno vjernica, morala bi biti na našoj strani. Bili su to talibani, tkogod da oni jesu - tako se barem zovu, a ja sam im rekla da sjednemo i popričamo".

Bibi Hakmeena je doduše religiozna, ali vjeruje u zakon i demokratsko pravosuđe. Misli da se pravo rješenje problema u Afganistanu može naći samo u dijalogu između sukobljenih strana i još se nije prestala nadati da će u njezinoj ratom izmučenoj domovini zavladati mir.

Nada se i da će se žene jače emancipirati jer niti nakon pada talibanskog režima 2001. žene i muškarci u Afganistanu nisu ravnopravni. Da bi jedna žena imala sva prava kao i muškarac, očito mora prvo postati - muškarac.

Autorica: Waslat Hasrat-Nazimi (dd)

Odg. ur.: Željka Telišman