Njemačka mora otvoreno diskutirati o isporukama oružja

To je jedna od velikih proturječnosti njemačke vanjske politike i to već godinama: Njemačka se ubraja u najveće izvoznike oružja na svijetu. Trenutačno je na četvrtom mjestu, iza SAD-a, Rusije i Francuske. Njemački proizvođači izvezli su oružja u vrijednosti od skoro devet milijardi eura u Južnu Koreju, Alžir i Egipat.

Istodobno vlada, ova nova kao i ona prijašnja, ostaje pri tome da ne izvozi oružje u krizne regije. Pa i sada u krizi na vanjskim granicama Ukrajine koja se sve više zaoštrava, u kojoj je rusko zveckanje oružjem već odavno poprimilo zabrinjavajuće razmjere, a SAD govori o tome da bi napad Rusa na Ukrajinu mogao početi već idućih dana. No kancelar Olaf Scholz i ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock nadu polažu samo u diplomaciju. Pa su nakon tjedana čudnog oklijevanja pokrenuli pravu ofenzivu razgovora koja je privremeni vrhunac doživjela ovoga tjedna posjetima Olafa Scholza Kijevu i Moskvi.

Suzdržanost kada postaje opasno

Postoje dobri razlozi za njemačko stajalište da se načelno ne isporučuje oružje u ratne ili krizne regije. Prije svega u jednu regiju koja je još prije jednog ljudskog vijeka patila pod strašnom njemačkom okupacijskom silom. Nije neutemeljena ni bojazan da postoji opasnost da bi sve više oružja moglo dodatno zaoštriti sukobe. Također je točno da se neće pucati tako dugo dok sukobljene strane još uvijek razgovaraju.

Više je problematično to što u Njemačkoj, prije svega u vladajućim strankama, nema stvarno ozbiljne rasprave o tome kada to stajalište više nije održivo. A to ima veze s time da je u njemačkom poslijeratnom mentalitetu čvrsto usađeno da se zemlja drži suzdržano kada postaje opasno. Većina građana u anketama se izjašnjava protiv svakog angažmana Bundeswehra u inozemstvu, od Afganistana do Malija. Stranke su iz toga već odavno izvukle svoje zaključke. Njemačka rado sklapa poslove s čitavim svijetom, pa i one oko izvoza oružja. Ali kod sukoba ostaje pri svom skoro pacifističkom temeljnom stajalištu – čak i ako su uvijek postojali i postoje izuzeci.

Kod Socijaldemokratske stranke Njemačke taj stav potječe iz ranog doba politike popuštanja napetosti za vrijeme kancelara Willyja Brandta. A kod Zelenih u njihovim korijenima u mirovnom pokretu 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. No u obje stranke već odavno ima puno onih koji argumentiraju da taj stav ne može vrijediti uvijek i posvuda. Na zadnjem stranačkom kongresu Zelenih pojavio se prijedlog s ciljem pružanja veće vojne podrške Ukrajini. No za taj prijedlog nije bilo potrebne većine. A današnji potpredsjednik vlade i ministar gospodarstva Robert Habeck prošle je godine za vrijeme predizborne kampanje naišao na brojne kritike iz vlastitih redova kada se za posjeta ratnim područjima na istoku Ukrajine založio za isporuku defenzivnog oružja. Kasnije se nije nastavila rasprava o tome. Ona je utihnula, kao skoro uvijek u Njemačkoj kod te teme. Jedan od rijetkih izuzetaka bilo je njemačko sudjelovanje u ratu na Kosovu prije više od 20 godina. Bila je to odluka koja je skoro dovela do raskola u stranci Zelenih s njezinim tadašnjim ministrom vanjskih poslova Joschkom Fischerom.

O svakom sukobu odlučiti pojedinačno

Ono što bi sada bilo nužno je iskrena rasprava o tome koju ulogu Njemačka želi igrati u geopolitičkoj situaciji koja se sve više mijenja – također i vojno. Već dugo je jasno da se SAD sve više usredotočuje na pacifičko područje i traži da Europa sama rješava sukobe u svojoj regiji. To će tako i ostati, pa čak i ako američki predsjednik Joe Biden ponovo posvećuje više pažnje Europi nego što je to činio njegov prethodnik Donald Trump. No srednjoročno i dugoročno Njemačka se više ne može pouzdati u to da će Amerikanci, a možda još i Britanci i Francuzi, obavljati prljave poslove.

To nije apel da se bez obzira na njemačku povijest govori u prilog bezgraničnom naoružavanju ili neograničenom izvozu oružja. Ali koliko god bio razumljiv sadašnji stav vlade, toliko bi bilo i dobrih protuargumenata u slučaju Ukrajine. Ukrajina je upravo zatražila veliki broj njemačkih protuoklopnih raketa. 

Dakle apel glasi: budimo iskreni i odlučujmo o svakom sukobu pojedinačno – uvijek se pridržavajući temeljne njemačke suzdržanosti. S druge strane trebali bismo napokon ozbiljno djelovati kod izvoza oružja i načelno ga manje dopuštati. Naime, tu je suzdržanost odavno potrebna, prije svega prema državama u kojima se gaze ljudska prava.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu