Mišljenje: Njemačka ne može otvoriti novčanik za cijeli EU

Dugo je zaduživanje i vraćanje kredita bila stvar pojedinih članica EU-a – a onda je došla korona. Njemačka, to jest bivša kancelarka Angela Merkel, tada je napravila zaokret u fiskalnoj politici.

Do tada je Berlin odbijao zajedničko europsko zaduživanje, ali je silina krize dovela do promjene tog stava.

Fond za suzbijanje gospodarskih posljedica pandemije raspolaže sa 750 milijardi eura bespovratnih sredstava ili povoljnih kredita. Još nitko ne može jamčiti da će taj silni novac imati željeni učinak i da će EU jednom vratiti dugove, kako su obećavali Merkel i drugi. Obećali su i da će zajednički dugovi – za koje mahom jamče bogatije članice Europske unije – ostati izuzetak.

Ali sada sve više članica EU-a, kao i dva europska povjerenika, na sastanku europskih ministara financija u Luksemburgu traži „europsku solidarnost" i u aktualnoj energetskoj krizi. Drugim riječima, opet hoće zajedničko zaduživanje.

Prisutna je panika da bi energetska kriza, koju je Rusija izazvala, mogla značiti kolaps europske industrije. Jako zadužene države znaju da nemaju fiskalnog prostora za zaštitu svojih tvrtki i građana – dakle birača – od galopirajućih cijena. Umjesto da štede i traže nove izvore energije ili barem pripreme narod na teška vremena, one se jednostavno okreću Europskoj uniji, to jest financijski potentnim državama. Dakle prije svih Njemačkoj.

Doduše, povoda im je dao njemački ministar financija Christian Lindner koji je prošli tjedan zajedno s kancelarom Olafom Scholzom najavio kišobran protiv visokih cijena energenata težak 200 milijardi eura. Za taj iznos će se Njemačka zadužiti.

Liberal Lindner je na to pristao unatoč dosadašnjim zaklinjanjima da s njim kao ministrom neće biti novih dugova. Naravno, taj paket pomoći je kod europskih susjeda pobudio želje: neki već kažu da je Njemačka taj novac u stvari mogla upotrijebiti i za pomoć EU-u.

Ali, to bi bilo pogrešno. Energetska kriza ne može se usporediti s pandemijom korone jer je dublja, skuplja i trajat će duže.

Korona je uzrokovala kratkotrajni prestanak potražnje ili prekid lanaca isporuka, ali to sve prolazi. A manjak energenata je ekstremno skup i potrajat će čak i kad Vladimir Putin, nadajmo se, izgubi rat u Ukrajini.

Za razliku od korone, ovdje nijedna pojedinačna država, a ni EU, neće moći zaštititi građane od drastičnih posljedica recesije koju izaziva Putin. Ona će svakog koštati blagostanja i životnog standarda.

Ministri financija EU-a obećavali su jedni drugima da će dogovarati mjere i da neće subvencionirati vlastita gospodarstva tako da to poremeti konkurenciju. Ali, to su prazne riječi. U ovoj krizi svatko vidi samo sebe.

Bezobrazluk je što onda europski – to jest njemački novac - traže baš buduća desničarska premijerka Italije Giorgia Meloni i autokrat Viktor Orban. Italija je odavno pripremila vlastite pakete pomoći i dobiva čak 200 milijardi eura iz korona-fonda. Mađarska još nabavlja jeftini plin i naftu iz Rusije i podriva sankcije. Putinov ortak Orban nije zaslužio da dobije nijedan cent u ovoj krizi.

Gospodarska kriza će se zaoštriti narednih mjeseci ukoliko se nastavi sumanuti rat Rusije protiv Ukrajine. Pojačat će se i pritisak na njemačkog ministra financija da pristane na novo europsko zaduživanje s nepoznatim posljedicama.

Umjesto toga, europskim vladama bi bilo pametnije da zajednički nastupaju pri kupovini energenata, a ne da se na podivljalom tržištu nadmeću tko će platiti više. Trebale bi se i zajedno pobrinuti da europske firme ne privređuju ekstra-profit na krizi. To bi bila europska solidarnost.

Umjesto toga, lakše je pozivati Njemačku da otvori novčanik za druge – ali to sada nije od pomoći.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu