NASA-in prodor u svemir

„Ovo je mali korak za jednog čovjeka, a veliki skok za čovječanstvo“, zacijelo je najpoznatija rečenica u povijesti NASA-e. Izgovorio ju je Neil Armstrong nakon spuštanja na Mjesec 21. srpnja 1969. godine. Armstrong je bio prvi čovjek na mjesecu, nakon bezpoštedne borbe između SAD-a i SSSR-a. Amerikanci su mogli ponovo likovati, nakon što su 1957. doživjeli šok. Tada su Sovjeti poslali prvi satelit u svemir, Amerikancima se svijet srušio. I predsjednik Dwight D. Eisenhower je brzo reagirao. Naredio je osnivanje civilne ustanove koja će unaprijediti američke svemirske letove. Tako je 29. srpnja 1958. osnovana NASA.

Rusi pretekli Amerikance

Nekoliko mjeseci kasnije ona je počela s radom. Ali, već 1961. Amerikanci su doživjeli novi udarac. Sovjeti su s Jurijem Gagarinom poslali prvog čovjeka u svemir. NASA polako stječe sposobnost da uzvrati Sovjetima. U svibnju 1961. tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy objavljuje ambiciozan plan: „Objavljujem cilj da će se još prije kraja ovog desetljeća jedan Amerikanac spustiti na Mjesec i živ i zdrav se vratiti.“

Kad je čuo riječi svoga predsjednika američki astronaut Michael Collins je to smatrao preambicioznim ciljem. „Do tada još nismo bili stvarno u svemiru. A pomisao na to da letimo do Mjeseca, to je bio velik skok. Nisam bio siguran hoćemo li do kraja 60-ih godina za to biti u stanju“, izjavio je Collins.

Ipak, nije bilo razloga pesimizmu. Collins je bio jedan od astronauta programa Apollo. Nakon prvog leta 1969. Amerikanci su još pet puta letjeli na Mjesec. Posljednji put 1972. kad je oduševljenje Mjesecom splasnulo, a i novca ponestalo.

Katastrofa „Challengera“

Uslijedila je era svemirskih brodova, letjelica koje su više puta mogle biti upotrijebljene. Tako su trebali biti smanjeni gigantski troškovi, a i putovanja u svemir učinjena nečim svakodnevnim. Ali, 28. siječnja 1986. došlo je do katastrofe. Zbog neispravne brtve svemirski brod „Challenger“ eksplodirao je kratko nakon starta. Poginulo je šest astronauta.

Klaus Berg, bivši šef svemirskih misija na Njemačkom centru za zračne i svemirske letove, prisjeća se da je to za Amerikance bio šok, „jer je uzdrmana filozofija i politika koju su povezivali sa svemirskim brodovima“.

NASA se sporo oporavlja od te katastrofe. Tako je teleskop „Hubble“, koji je poslao fantastične fotografije zvijezda i galaksija, tek s četverogodišnjim zakašnjenjem poslan na svoju putanju.

Uspješne letjelice bez čovjeka

Druga katastrofa uslijedila je 2003. godine. Svemirski brod „Columbia“ raspao se prilikom povratka na Zemlju. Prilikom starta je otpao jedan komad i oštetio toplinsku izolaciju. Dramatično je da su oba problema bila poznata ranije. NASA je počela štedjeti na krivom mjestu, kažu kritičari.

Puno pouzdaniji i jeftiniji su bili letovi malih letjelica bez čovjeka, a njihovi rezultati su često spektakularniji. Sonde koje idu prema Marsu ili Jupiteru. Roboti koji kopaju po Marsovom tlu i uzimaju uzorke, šalju nevjerojatne slike kanjona na Marsu, traže vodu ili neumorno kruže po predjelima koji su za čovjeka nepodnošljivi. Tako su NASA-ine sonde „Spirit“ i „Opportunity“ 2004. sletjele na Mars i još uvijek tamo rade.

Svemirski brodovi prestaju letjeti

Svemirski brodovi će biti izbačeni iz uporabe, odlučila je NASA. 2010. će biti izveden posljednji let. Do tada će oni i dalje opskrbljivati međunarodnu svemirsku postaju ISS i mijenjati posade. A onda će se Amerikanci okrenuti drugim, daljim ciljevima. Najprije će poslati misiju s posadom na Mjesec, a onda misije s posadama na Mars, kako je najavio američki predsjednik George Bush.

Na Mars bi čovjek trebao sletjeti 2037. godine. Ali, kao i mnoge druge NASA-ine misije i ova je na klimavim nogama. Samo odlazak na Mjesec stajao bi oko 230 milijarda dolara. Šef NASA-e Griffin računa da bi još mogla uslijediti jedna katastrofa: naime da Kina još prije SAD-a pošalje sljedećeg čovjeka na Mjesec. Tehnologiju za to ima, to zna i NASA. A ima i ambicije.