"Nedodirljivi" njemački mesar i milijarder Clemens Tönnies
2. srpnja 2020
Mesari i inače nisu poznati kao nježne duše, a Clemens Tönnies je i sin mesara iz tog kraja na zapadu Njemačke, iz mjestašca Rheda. Otac mu se zvao Klemens - sa "K" - i imao je dva sina: starijeg Bernda i mlađeg, ovog Clemensa - sa "C". Bilo je jasno da će obojica za mesare, makar je baš mali Clemens govorio kako bi radije "bio serviser radija i televizora nego blesavo stajati u kuhinji gdje se kuhaju kobasice".
Ali kraj šezdesetih i početak sedamdesetih su u Njemačkoj još bila dobra vremena za mesare. Kancelar je još bio Willy Brandt, pečenje je moralo biti na svakom stolu ako se nešto držalo do sebe, kobasice i šunka obavezna u sendviču - sve te vegetarijanske priče su došle mnogo kasnije.
Zato se već njegov stariji brat upustio u industrijsku obradu mesa: u njihovom gradu još 1971. podigao je tvornicu gdje su se kobasice i kotleti masovno pripremali za mesa gladne Nijemce - našem Clemensu (sa "C") je tada bilo petnaest godina. Posao je išao odlično, ugled mu je narastao da je već Bernd ušao u upravu nogometnog kluba Schalke 04 - u to doba je on još vodio na ljestvici i u toj regiji se jedva može zamisliti veći ugled nego tamo postati netko i nešto.
Veze i vezice na svim stranama
Ne samo ugled, nego su se stvarale veze i vezice na svim stranama: u politici, strukovnoj udruzi, industriji... Nestankom Istočne Njemačke prvi pogon koji je još 1990. tamo "privatiziran" - to nije bilo baš tako mnogo drugačije nego u Hrvatskoj - je bila Zadružna klaonica i prerađivač mesa Weißenfels u pokrajini Sachsen-Anhalt. Danas se u tom pogonu kolje 20.000 svinja - svakog dana!
Vrhunac karijere starijeg brata, Bernda Tönniesa je bilo svakako kad je četiri godine kasnije izabran i za predsjednika nogometnog kluba Schalke 04 - ali samo par mjeseci kasnije Bernd iznenadno umire u svojoj 42. godini. Kaže se kako je na samrtnoj postelji zaklinjao brata Clemensa da se i dalje brine za nogometni klub - a onda i za obiteljsko mesno carstvo. Je li to istina i u kojoj mjeri, to je teško reći. Clemens tvrdi kako mu je tom prilikom prepustio pola tvrtke, njegov nećak Robert tvrdi kako mu je dao 40% a većinu ostavio svojoj obitelji. Parnica se dugo vodila, a Clemens je pred sudom tvrdio kako se "u našoj branši poslovi dogovaraju stiskom ruke", a ne nekakvim papirima.
Svinje i radnici - u istoj nevolji
Kontakti, veze i "stisak ruke" su već onda bili glavna metoda uspjeha braće Tönnies koju je i Clemens nastavio s još većim žarom. Otvarale su se nove i nove tvornice, ne samo u Njemačkoj nego i u Danskoj, Francuskoj, Poljskoj... Danas se Clemens Tönnies procjenjuje kako je "težak" 1,4 milijarde eura. Dok je njegov otac u seoskoj mesnici klao jednu svinju svakog dana, danas se u njegovom tamošnjem pogonu jedna svinja kolje - svakih 30 sekundi.
Upravo oni su shvatili kako mnogi zapravo nerado idu mesaru: žele meso, ali već zapakirano i odvagano u hladnjaku samoposluge - i jeftino, što jeftinije. Mnogi trgovački lanci naručuju od Tönniesa, a on i posao vodi da meso bude jeftino. Svinje koje se kolju i njegovi radnici - s izuzetkom klanja - zapravo je teško reći kome je lošije. Rijetke su snimke takvih industrijskih svinjaca, ali se zna da se tek svaka pedeseta životinja kod njega drži barem nešto malo bolje od apsolutnog zakonskog minimuma. To znači da svinja ne vidi svjetla dana čitavog života koji provodi u čeličnom kavezu, šopana hormonima i antibioticima kako bi što prije dostigla masu za klanje.
"Ma nije on tako loš"
O sudbini njegovih radnika se ovih dana već pisalo, ali to traje već desetljećima: postoji čitav sustav tvrtki i pod-tvrtki kako bi bio nemoguć bilo kakav sindikat. Bilo je i medijskih priloga kako se u njegovim tvornicama kamerama prate svi radnici, čak i u svlačionicama. Svaki pokret u tranširanju svinje smije trajati najviše toliko i toliko sekundi, inače se radnika smatra zabušantom. Koliko traje radno vrijeme - to nije na radniku da odluči, u pravilu su to i u Njemačkoj radnici iz drugih zemalja. Sve se to znalo već odavno, ali se ništa nije događalo.
Jedva da je bilo posljedica i zbog - mesari kao mesari - utaje poreza, platio je nekih devedesetak tisuća eura globe i zbog kršenja tržišne utakmice u tajnom dogovoru o cijenama s ostalim proizvođačima. Ali to je tek sitniš za Clemensa kojem se može činiti kako smije sve i reći bilo što.
Bilo je malo buke zbog njegovog rasističkog ispada na Danu zanatlija u Paderbornu prošle godine kad je rekao kako bi njemačkoj vladi bilo pametnije u Africi svake godine otvoriti 20 elektrana pa će tamo prestati uništavati šume, a povrh toga "prestat će, kad padne mrak i kad bude struje, raditi djecu". Tu su se čak i neki u Berlinu upustili u raspravu kako je gospodin Tönnies tu govorio o zaštiti okoliša i tamošnjih prašuma, ali ipak je zbog takvog očitog rasizma morao zamrznuti na tri mjeseca svoj položaj predsjednika nadzornog odbora nogometnog kluba Schalke 04. Ali inače - ništa.
Koljenica za Vladimira
Jer u njegov krug osobnih prijatelja pripada ne samo bivši kancelar Gerhard Schröder, nego i vladar Kremlja Vladimir Putin. "Gdje su moje koljenice iz paca?" - to je prvo što ga Vladimir uvijek pita kad se sastanu, hvali se Clemens Tönnies koji ruskom predsjedniku redovito donosi ovaj njemački specijalitet.
Ne mora biti ni iz Njemačke: naravno da se odazvao pozivu ruskog predsjednika da podigne pogon i u Rusiji - njegova tvrtka Don pripada među deset najvećih proizvođača svinjetine u toj zemlji. Isto tako naravno mu ni ruski predsjednik nije ostao dužan: ako ste ljubitelj nogometa i ako znate da je na majicama Schalkea glavni pokrovitelj, ruski poludržavni energetski koncern Gazprom - sad vam može biti jasno kako je došlo do toga.
Ne samo Rusija: i u Kini s kineskim partnerom Dekang u provinciji Sečuan ulaže pola milijarde eura za golemu klaonicu gdje će se godišnje klati šest milijuna svinja. Jer samo u prvom kvartalu ove godine je u Kinu Tönnies izvezao gotovo milijun tona svinjetine - što poznavateljima ovog sektora može zvučati kao prodavati led Eskimima: Kina je najveći proizvođač i izvoznik svinjetine na svijetu. Ali tamo već dvije godine hara afrička svinjska kuga pa su tako i Kinezi pozvali Tönniesa da im pomogne obnoviti tu industriju.
Je li Clemens Tönnies doista tako "nedodirljiv" kako se čini zbog svojih silnih veza i poznanstava? Čak i sad u doba korone se i prije znalo kako među radnicima njegovih pogona ima velik broj zaraženih. No sad, kad je utvrđeno kako među njegovim radnicima ima preko 1500 zaraženih i kako je zbog toga čitava regija bila potpuno blokirana - bit će zanimljivo vidjeti tko će u ovom slučaju stati u njegovu zaštitu. Ili će on opet samo čekati da se duhovi smire i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.