'Nema odgovora na pitanja djece iz Gaze'
27. srpnja 2014Deutsche Welle: Ljudi u Pojasu Gaze od 2006. doživljavaju višestruke zračne ofenzive i kopnene invazije. Kakve su posljedice na stanovništvo?
Yasser Abu Jamei: Više od sedam godina mi živimo u stanju trajne blokade zbog čega ljudi odavde ne mogu putovati. To ima veliki utjecaj na socijalni i ekonomski život stanovnika i vodi ka tome da se kod ljudi koji ovdje žive, više nego negdje drugdje, mogu razviti psihičke smetnje. Kada bi uvjeti života bili malo bolji, tada bi se ljudi mogli bolje nositi s ratom. Stalno se čuju bombaški napadi, a čovjek stalno gleda u oči svoje djece. Ona postavljaju pitanja na koja se jednostavno ne može odgovoriti. I ne može se postići to da ona razumiju što se oko njih događa. Kako to možete objasniti jednom četverogodišnjem ili petogodišnjem djetetu koje sluša krikove na ulicama.
Nisu samo djeca pod duševnim stresom.
Više od 97% ljudi doživljava te napade na jedan ili drugi način. To je pokazala studija „Izliveno olovo“ [rat u Gazi 2008.-2009.] i operacija „Stupovi obrane“ [2012.]. Kod velikog postotka ljudi, koji su bili izloženi traumatskim iskustvima, to je bilo povezano s veličinom prostora koji je bio cilj napada. Pojas Gaze je velik svega 160-170 kvadratnih kilometara.
Kako djeca reagiraju na stres uzrokovan napadima i nedostatkom skloništa?
Simptomi koji su već vidljivi kod djece su tjelesne prirode. Mnoga djeca imaju bolove u stomaku ili nogama ili neku drugu vrstu bolova. Uz to, djeca se jednostavno „prilijepe“ za svoje roditelje. Ona žele ostati sa svojim roditeljima što je moguće bliže. Strahuju u trenucima kada roditelji napuštaju kuću samo da bi kupili i donijeli namirnice i hranu. Djeca su vrlo prestrašena. To su uglavnom fizičke promjene i anomalije u ponašanju koje upućuju na psihičke poteškoće. Neka djeca su hiperaktivna ili nervozna. Ona se ne mogu, poput ostale djece, izraziti i govoriti o svojim strahovima i problemima.
Mogu li se nakon dosadašnjih sukoba Izraela i Hamasa ustanoviti dugoročne posljedice?
U studiji iz studenog 2013. godine o dugoročnim posljedicama operacije „Izliveno olovo“ ustanovili smo da još uvijek 30% djece i obitelji, koje su u velikoj mjeri traumatizirane, pokazuje posttraumatske smetnje i poremećaje.
Kako se psihološki može pomoći osobi koja je traumatizirana?
Mi živimo u Gazi koja je vrlo gusto naseljena. Ovdje živi 1,8 milijuna stanovnika. Više od polovine njih su djeca. Posebno je teško biti aktivan ovdje. Mi počinjemo uglavnom s timovima koji najugroženijim skupinama mogu ponuditi izravnu pomoć. Pokušavamo pružiti prvu psihološku pomoć. Tako nudimo besplatna telefonska savjetovanja. Ljudi jednostavno, da bi dobili savjet, mogu nazvati telefonski broj. Mi imamo stručne timove sastavljene od stručnjaka iz više područja. Među njima su medicinske sestre iz različitih odjela psihijatrije, psiholozi, socijalni radnici i stručnjaci za rehabilitaciju, koji pokušavaju pružiti pomoć. Novca i suradnika uvijek nedostaje. Nikada nećemo biti u stanju pomoći svima koji trebaju psihološku pomoć.
Dr. Yasser Abu Jamei je psihijatar i direktor Udruženja za programe mentalnog zdravlja u Gazi. Program je prije svega specijaliziran za rad s djecom, ženama i žrtvama nasilja i kršenja ljudskih prava.