Njemački atomski otpad na putu u Rusiju
30. listopada 2019
„Mislili smo da vlak ide u Francusku, i bili smo zapanjeni zbog toga što je krenuo za Rusiju". Tako Udo Buchholz u razgovoru za DW opisuje svoje slučajno otkriće koje se sada nalazi u udarnim vijestima. U kolovozu je ovaj ekološki aktivist, inače gradski vijećnik Zelene alternativne liste (GAL) u Gronauu na zapadu Njemačke, napisao pismo Ministarstvu za zaštitu okoliša Sjeverne Rajne-Vestfalije u kojem je postavio pitanja o pogonu tvtke Urenco za obradu uranija koje se nalazi u Gronauu.
U odgovoru koji je dobio sredinom rujna, pisalo je da je u specijalnom vlaku koji je napustio taj pogon krajem srpnja bilo 600 tona osiromašenog uranija koji je poslan u Rusiju na preradu". To je iznenadilo Buchholza jer takvih prijevoza za Rusiju odavno nije bilo, kao što nije bilo ni javne informacije o tome da se sa njima ponovo počelo.
Otpad ili sekundarna sirovina?
Osiromašeni uranijbezbojan je radioaktivni prah koji nastaje prilikom proizvodnje goriva za atomske elektrane. U Gronauu firma Urenco u čijem vlasništvu pored njemačkih, sudjeluju i energetske tvrtke iz Velike Britanije i Nizozemske, od 1985. godine ima pogon za preradu uranija. Osiromašeni uranij se tamo drži u kontejnerima - pod vedrim nebom. Sredinom 90-ih godina, preradu njihovog sadržaja je preuzela Rusija. Do 2010. godine je, prema procjeni Uda Buholza, u Rusiju transportirano oko 30.000 tona tog materijala i to u pogone na Uralu i u Sibiru.
Industrija u vezi s tim ne govori o „atomskom otpadu“ već o „sekundarnoj sirovini". Tim pojmom se služi i ruski državni nuklearni koncern Rosatom. Osiromašeni uranij se nakon obrade ponovno šalje za Njemačku, kao što je to za ruski medij RBC u srijedu rekao jedan glasnogovornik tog koncerna. Ministarstvo privrede Sjeverne Rajne-Vestfalije, na upit DW-a nije se htjelo izjasniti o tome i samo je prebacilo lopticu na Savezni zavod za privredu i kontrolu izvoza (BAFA). Odgovora nije bilo do četvrtka, a i upit tvrtki Urenco ostao je bez odgovora.
Protesti zbog transporta u Rusiju
Protivnici atomske energije u Njemačkoj su godinama protestirali zbog obrade uranija u Rusiji. Oni govore o opasnostima prilikom transporta, jer uranij, kada se zagrije, prelazi u plinovito stanje i kada se poveže s vodom može nastati otrovna fluorovodična kiselina.
Kritika se odnosila i na skladištenje uranija u Rusiji – tamo se on drži na otvorenom, kao i u Njemačkoj. No, glavna pritužba glasi: samo mali dio uranija se nakon prerade vraća u Njemačku – ostatak ostaje faktički u Rusiji kao nuklearni otpad.
„Istina je da Urencov uranij ostaje na zemljištu ruskih firmi, uz gotovo milijun tona atomskog otpada iz ruske proizvodnje", rekla je za DW Aleksandra Koroleva, utemeljiteljica i šefica ruske ekološke organizacije Ecodefens koja protestira protiv tih transporta. „Iskustvo pokazuje da više od 90 posto uranija ostaje u Rusiji". Pošto je u Rusiji zabranjen uvoz nuklearnog otpada, upotrebljavaju se izrazi „strateški materijal" i „obrada", kako prenosi ova aktivistkinja koja je zbog pritiska ruskih vlasti ljetos zatražila azil - u Njemačkoj.
Onaj tko obrađuje uranij, zadržava atomski otpad
Rašid Alimov iz organizacije Greenpeace u Rusiji smatra da bi u čitavoj priči i novac mogao igrati neku ulogu. „Izvoz u Rusiju odvija se praktički s ciljem da se izbjegnu veliki izdaci za zapadnoeuropsku atomsku industriju", rekao je on za DW. Proteklih godina je uranij iz Gronaua prebacivan u Francusku na obradu, kada je ove godine sve više vlakova s uranijem počelo napuštati Gronau, pretpostavilo se da oni idu u Francusku, a ne za Nizozemsku – gdje se u jednoj luci materijal pretovaruje na brodove koji plove put Rusije, dosaje Udo Buchholz.
Udo Buchholz kaže da je prijevoz uranija kao nuklearnog otpada za Rusiju uobičajena praksa. „Na tržištu firmi za preradu uranija, standard je da pogoni koji prerađuju uranij – zadržavaju otpad". To važi i za Gronau, pa zato ekološki aktivisti poput njega ne traže samo zaustavljanje transporta, već i zatvaranje tamošnjeg pogona.