Njemački glazbeni san Erne iz Utrina

Migracija Erne Imamović u Njemačku odvijala se zapravo u nekoliko faza. Prvo je 2014. došla na pola godine na Sveučilište Johannes Guttemberg u Mainzu u sklopu studentske razmjene Ersamus. I već se u tih pola godine rodila ideja da se ovaj privremeni boravak nekada pretvori u trajni. U Mainzu se puno družila s njemačkim studentima i brzo je naučila jezik koji mnogim došljacima u Njemačku godinama pa i desetljećima stvara velike poteškoće.

Počeci uz "Zimsku" i Gavrilović

Ernin njemački je, zasigurno i zbog istančanog sluha ali o tomu malo kasnije, danas gotovo bez naglaska. Nakon pola godine druženja i studentskog života, Erna se vratila u Zagreb kako bi završila studij politologije. No već nakon povratka u grad svog djetinjstva je zaključila kako u njemu neće više dugo izdržati. "Zasitila sam se nekako atmosfere u Zagrebu. Razlog nikako nisu bile financije jer u Njemačkoj me nije čekao nikakav unosni posao nego sam samo htjela nešto novo", priča Erna jednog hladnog zimskog popodneva u svom stanu u središtu Mainza, s pogledom na katedralu. Vratila se ljudima koje je upoznala tijekom studija u Mainzu, sklopila nova poznanstva i polako počela s fazom "puštanja korijenja". Zbog svog poznavanja jezika lako je pronalazila poslove koji su bili kratkotrajni ali unosni. Poput hostesiranja na brojnim sajmovima. Od tih angažmana se najradije prisjeća rada na štandu Gavrilovića na najvećem sajmu prehrambenih proizvoda Anuga u Kölnu. "Bilo je to zanimljivo iskustvo, svijet koji dotada kao studentica politologije nisam baš poznavala", kaže Erna i dodaje kako je osim poslova na sajmovima pokušala i druge poslove, "jer stanarina se nekako mora platiti". No nisu sva iskustva bila tako pozitivna kao što je bio rad na štandu Gavrilovića. "Počela sam u Mainzu raditi kod jednog Irca koji je preko interneta i telefonski prodavao elektroničke dijelove. No to se ubrzo pokazalo kao neozbiljan angažman jer se sve na kraju svodilo na postotak od prodaje što za početnike poput mene znači gotovo ništa", prisjeća se Erna.

S pozornice u glazbenu školu

No ovaj mali neuspješni izlet u ponekad brutalnu stvarnost njemačkog tržišta rada Erni je dao poticaja da se okrene onome što i stvarno voli, a to je glazba. Naime još u Zagrebu Erna je većinu svog vremena provodila s glazbom i glazbenicima, kretala se u društvu mladih hrvatskih kantautorica poput Lovely Quinces i Queen of Sabe, nastupala, objavljivala vlastite skladbe. I započeto u Zagrebu htjela je nastaviti u Njemačkoj. Što nije funkcioniralo baš isprva. "Malo je problem s Mainzom što je ipak manji grad od Zagreba, ima manje klubova i prilika da se svira uživo", kaže Erna. No nekoliko pubova sa živom glazbom ipak ima i nije potrajalo dugo dok komunikativna kantautorica nije pronašla put do klupskih pozornica oblasti Rajna/Majna. I tada su same od sebe počele stizati ponude za daljnje gaže. I što je Erni još važnije: preko ovih gaža je došla do mnogih kontakata u glazbenom svijetu središnje Njemačke. I do svog "dnevnog" posla - predavanja pjevanja i gitare u jednom privatnom lancu glazbenih škola. "I tako sam ja završila u Music Academy gdje u međuvremenu radim preko godinu dana", primjećuje Erna. Preko svirki u pubu upoznala je i mađarskog glazbenika Gabora s kojim sve češće nastupa u duetu. Otada se broj gaža još povećao tako da Erna u međuvremenu može i živjeti od glazbe. Otvaraju se i neke perspektive studijskog sviranja što bi bio daljnji korak u smjeru profesionalnog bavljenja glazbom. No, ponavlja, novac nije ono zbog čega je došla u Njemačku. "Ovdje postoji mnogo više mogućnosti za napredak. U Zagrebu su stvari ograničene, sve je nekako skučeno. Njemačka ipak ima tu širinu", govori Erna koja se na svoj način uključila u val hrvatskih iseljenika posljednjih godina.

Do cilja u godini pijetla

S njima Erna dijeli još jednu karakteristiku "novih gastarbajtera", pogotovo onih mlađih, urbanih. Društvo i slobodno vrijeme ne biraju po nacionalnom ključu nego po zajedničkim interesima. Klasične "jugo" klubove u kojima se svi pripadnici naroda jugoistočne Europe još uvijek okupljaju oko dobro poznatog melosa, Erna, kao i mnogi novi došljaci s kojima smo razgovarali posljednjih godina, zaobilazi u velikom luku. "Takvu glazbu nisam slušala ni doma, zašto bih ju slušala tu", primjećuje Erna koja više voli širiti horizonte u drugim smjerovima pa je neko vrijeme bila zaokupljena dalekoistočnom kulturom. "Imam čak i jednu pjesmu na kineskom s kojom sam nastupala na proslavi kineske nove godine i svi su bili oduševljeni", govori Erna. Koja je inače po kineskom horoskopu konj. Neki dan je započela godina pijetla u kojoj se konji, prema kineskom horoskopu moraju usredotočiti na svoj cilj.  Erni to trenutno uopće ne pada teško.