Njemačko-francuski prijedlog: najbolja moguća ponuda?

Prijedlog je u suštini neprihvatljiv, tvrdi se u Beogradu. Poseban problem pritom predstavlja i činjenica da nikome zapravo nije poznat sadržaj eventualnog dokumenta i javnost praktički kroz izjave srpskih dužnosnika dešifrira što se u njemu nalazi. Na temelju tih izjava tvrdi se da je ponuda zapravo formulirana kao odustajanje Srbije od suvereniteta na Kosovu u zamjenu za navodno brži proces europskih integracija i izvjesnu ekonomsku pomoć. To praktično predviđa, kako tumači predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, članstvo Kosova u Ujedinjenim narodima bez protivljenja Srbije, što je, prema njegovim riječima, neprihvatljivo jer je u suprotnosti s Ustavom Srbije.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić je također istaknuo da njemački-francuski plan podrazumijeva „poziciju da je neovisnost Kosova već gotova stvar“, ali da Srbija to ne može prihvatiti.

Dogovor oko nepostojećeg?

Veliki problem za Beograd je kako se opredijeliti oko nečega što je dogovoreno da ne postoji, skreće za DW pažnju Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose. „Nije dobro rješenje razgovarati o nečemu za što nitko ne tvrdi da je do kraja pročitao“, kaže Janjić i dodaje:

„Ako ipak pogledamo sam duh te ponude, mislim da je to najbolja ponuda koja se može dobiti. Ali, isto tako me to i zabrinjava, jer je Beograd do sada pokazao da je u stanju takve ponude odbaciti. A najbolja ponuda u tome je duh dvije Njemačke i ono što bi se moglo opisati kao postizanje najboljeg rješenja u vezi onoga oko čega se slažemo. To je prilika da Srbija prizna realnost, koju je do sada više puta uostalom i priznala samim sudjelovanjem u dijalogu i potpisivanjem raznih sporazuma s kosovskim Albancima“, ističe Janjić.

Kršenje srpskog Ustava

Osnovna stvar u ovom slučaju je Ustav Srbije, kaže za DW politički analitičar Dragomir Anđelković i naglašava da, „ne samo što je Kosovo po Ustavu dio Srbije, već su i državni dužnosnici dužni braniti teritorijalni integritet Srbije i na međunarodnom terenu. Svaki sporazum koji bi podrazumijevao ulazak Kosova u međunarodne organizacije, pogotovo krovne kao što je UN, predstavljao bi najgrublje kršenje Ustava."

Poteze srpske strane s povlačenjem iz kosovskih institucija Dušan Janjić vidi kao „bježanje Aleksandra Vučića od poraza jedne politike prema Kosovu". „To se sada pretvorilo u stav: nikada nećemo ništa. Isto vrijedi i za Ivicu Dačića. Svi oni sada brane svoje male slike u jednom velikom promašaju koji se zove politika Srbije prema Kosovu, od Miloševića do Vučića. Ta politika je sada došla do kraja", smatra naš sugovornik.

Neovisnost nije kompromis

Zalaganje Srbije za kompromisno rješenje već dugo je neka vrsta službenog stava srpskih vlasti o Kosovu, ali je isto tako teško utvrditi što bi bio prihvatljiv kompromis za srpsku stranu. Dragomir Anđelković također misli „da je teško reći što bi bio kompromis".

„Kompromis je mogao biti Briselski sporazum, koji je bio na liniji rješavanja tehničkih pitanja i da obje strane nastave živjeti u svojoj realnosti. Ali, sada se već ide ka statusnim rješenjima i ka prihvaćanju toga da je Kosovo država. To uistinu nije kompromis i to nitko ne može prihvatiti. Ako jedna strana tvrdi da je neovisna, a druga da je to srpska pokrajina, onda je kompromis nešto između, a ne da se prihvaća bilo koja krajnost od te dvije", ocjenjuje Anđelković.

Kao veliku manu ovog prijedloga Dušan Janjić vidi to što se on uopće ne bavi sektorom sigurnosti. „Kako će, na primjer, vlasti Kosova i Srbije, kada se međusobno priznaju, surađivati u sektoru sigurnosti? To je neophodno za proces normalizacije, jer bez ljudske i svake druge sigurnosti toga jednostavno nema. Ne može se sve prepustiti NATO-u i KFOR-u, tamo je sada opasnost da se iz nestabilnog mira uđe u ratne okršaje“, skreće pažnju Dušan Janjić.

Prijedlog – dio dijaloga?

Europska unija šalje poruku da će ovaj njemačko-francuski plan postati i dio dijaloga Beograda i Prištine, ali Dragomir Anđelković ne vjeruje da će se to dogoditi:

„To mi ne djeluje realno, iz prostog razloga što pet država Europske unije i dalje ne priznaje Kosovo. Mislim da je to prije svega pitanje koje EU mora raščistiti u svojim redovima, a u ovoj formi mislim da to za EU nije prihvatljivo. Imam dojam da Njemačka i Francuska vrše pritisak na Srbiju da ona to prihvati, pa da onda na temelju toga što se Srbija s tim složila države EU-a koje to nisu učinile priznaju kosovsku neovisnost. Da postoji mogućnost da se to progura kao dio službene europske politike to bi već bilo davno učinjeno“, zaključuje naš sugovornik.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu