Obiteljska politika u Božje ime

Bila je to objava rata protiv siromaštva, izgovorio ju je kardinal Charles Maung Bo iz Mijanmara, koji je na ovogodišnjem 51. euharistijskom kongresu u filipinskom gradu Cebuu predstavljao Papu. Filipini moraju „objaviti treći svjetski rat siromaštvu i gospodarskoj nejednakosti“, tako je Bo započeo svoj govor. On se između ostaloga požalio da se „pse hrani otmjenim bio-jelima, dok se istovremeno siromašna djeca moraju zadovoljiti mrvicama“.

Nekoliko desetaka tisuća ljudi se okupilo na Trgu neovisnosti u Ceduu, kako bi nazočili početku katoličkog Svjetskog kongresa, koji se održava svake četiri godine na različitim lokacijama. Satima su vjernici odolijevali velikoj vrućini. „Vlaga, promet, manjak sjedećih mjesta, ništa nam to ne smeta“, kaže posjetiteljica Marie Andrada i pritom se smije: „To je zbog naše vjere. Vjera se manifestira u svakome od nas.“

Propovijed protiv siromaštva

Više od 80% Filipinaca su uglavnom veliki vjernici, u toj zemlji živi 100 milijuna stanovnika. Otočka država je, po broju žitelja, najveća katolička zemlja u Aziji. Veliki događaj je bio posjet pape Franje u siječnju 2015., kada je on u Manili pred sedam milijuna vjernika celebrirao najveću papinsku misu (i najveće okupljanje ljudi) u povijesti čovječanstva. Već u svom prvom govoru u predsjedničkoj palači u Manili Franjo je održao zapravo propovijed protiv siromaštva na Filipinima, kritizirao je skandaloznu socijalnu nejednakost i vrlo raširenu korupciju. Time se izravno obratio nazočnim elitama i apelirao na njihove časne namjere u borbi protiv siromaštva.

Istovremeno je Pontifex pozvao na zaštitu obitelji i potkrijepio konzervativni stav Katoličke crkve protiv umjetne kontracepcije. Oko četvrtine žitelja Filipina živi u siromaštvu, za većinu je planiranje obitelji stran pojam. Posljedica: milijuni djece iz godine u godinu odrastaju u groznom siromaštvu i besperspektivnosti, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Filipini su na vrhu liste azijskih zemalja po stopi smrtnosti novorođenčadi i majki. Osim toga nagli porast broja stanovnika na Filipinima predstavlja sve veći izazov za okoliš i gospodarstvo.

Smanjen budžet za kontrolu poroda

Zakon o kontroli nataliteta koji je na snagu stupio 2012., nakon nekoliko desetljeća ogorčenog spora između Crkve i vlade, trebao je pomoći u rješavanju problema. Njime je, između ostaloga bila predviđena besplatna podjela kontracepcijskih sredstava, savjetovanja na temu planiranja obitelji u lokalnim zdravstvenim centrima, te seksualni odgoj u školi.

No, ista katolička biskupska konferencija na Filipinima koja je organizirala ovogodišnji Euharistijski kongres na temu borbe protiv siromaštva, najveći je protivnik zakona. Kampanjama u cijeloj zemlji i peticijama ona se već godinama bori odlučno protiv provođenja zakona. Posljedica kampanje je da filipinski Odbor za proračun ne stavlja na raspolaganje dovoljno sredstava za programe.

Pod pritiskom biskupa i Crkve početkom ove godine je obustavljeno provođenje programa poticanja obitelji s planiranih 21 milijun američkih dolara. To pogađa izravno sedam milijuna žena. „To će imati ogromne posljedice, jer majke ovise o pomoći iz ministarstva zdravstva“, kritizirala je šefica tog resora Janette Garin. Njezino ministarstvo se sada može nadati samo privatnim donacijama kako bi skupilo novac za nabavku kontracepcijskih sredstava, kaže Garin weiter.

Za vojsku ima novca

Crkveni predstavnici su bili jako zadovoljni „rezanjem“ budžeta. Ramon Arguelles, nadbiskup u Batangasu, naglasio je da će se za novac sigurno naći bolja namjena nego investicija u obrazovni sustav. Stvarno? Sudeći po izjavama senatorice Loren Legarda spomenutih 21 milijun dolara je već iskorišteno za nabavku borbenih zrakoplova, zbog dugotrajnog konflikta u Južnokineskom moru.

Zakonodavac i predstavnici civilnog društva kritizirali su oštro „rezanje“ proračuna. Romeo Dongeto, direktor Zaklade skupine zastupnika za stanovništvo i razvoj (PLCPD), upozorio je na moguće učinke: „Ako se parovima onemogući pristup reproduktivnom zdravstvu, to će imati drastične posljedice za narodno zdravlje, te će blokirati mogućnost stavljanja na raspolaganje primjerene hrane djeci, medicinske skrbi i obrazovanja“, kaže Dongeto, "dugoročno će takva politika jako pogoršati produktivnost radne snage a time i nacionalne privrede“.

Ilegalni pobačaji

Zakon o kontroli nataliteta zapravo predviđa medicinsku skrb za žene koje se odluče na prekid neželjene trudnoće, unatoč činjenici da je pobačaj na Filipinima još uvijek ilegalan i da ga Crkva osuđuje. Konkretno se po tom pitanju još uvijek nije dogodilo - ništa.

Po procjeni Svjetske zdravstvene organizacije svejedno se svake godine oko 800.000 Filipinki odluči na abortus, i to unatoč velikim rizicima po vlastito zdravlje. Te su žene prisiljene na prekid trudnoće uz pomoć srednjovjekovnih metoda u nelicenciranim klinikama. Organizacije za zaštitu ljudskih prava već godinama kritiziraju tu situaciju, ali se ona ne mijenja. Sudeći po podacima WHO-a oko 70% neželjenih trudnoća na Filipinima završi pobačajem, uglavnom zbog toga što si žene više ne mogu „priuštiti“ djecu.

Neki liječnici u svojim klinikama izvode tajne abortuse, koji koštaju između 40 i 100 eura. Žene koje to ne mogu platiti posežu za uslugama i sumnjivim metodama nadriliječnika . Trudnicama se tako nude „čarobni napici“ s djelomično visoko-otrovnim mješavinama, na primjer na tržnici ispred katoličke crkve Quiapo u Manili. Zbog smrtonosnih metoda pobačaja godišnje u bolnici završi oko 100.000 žena, objavilo je Ministarstvo zdravstva.