Obračun Münchena s nacističkom prošlošću

U Münchenu danas samo rijetki znaju za "Palais Barlow" (Palača Barlow). No, na tom je mjestu pisana povijest. Tijekom Trećeg Reicha, na toj se lokaciji nalazila stranačka centrala Hitlerovog NSDAP-a. "Palača Barlow" je dobila novo ime - "Braunes Haus" (Smeđa kuća, naslovna fotografija), po boji koja simbolizira nacističku ideologiju. U Drugom svjetskom ratu zgrada je uništena.

Od 2011. na povijesnoj se lokaciji opet gradi. Tamo će nastati Dokumentacijski centar nacionalsocijalizma (NS), on bi trebao "rasvijetliti" tamni dio njemačke povijesti. I to na povijesnoj lokaciji, na mjestu gdje je svojedobno "smeđi" teror bio i organiziran. Cilj Centra je nastanak prostora za povijesno-političko obrazovanje, kako bi se i kod dolazećih generacija "izbrusila" svijest za demokraciju i pravnu državu.

"Zašto München?"

Skupina uglednih stručnjaka, povijesničara i arhitekata razvila je koncept za prezentaciju u prostorima Dokumentacijskog centra. Wilfried Nerdinger je direktor minhenskog Muzeja arhitektue i član skupine: "Temeljna ideja koncepta je uključivanje autentične lokacije u prezentaciju." Muzej i građevina koje su igrale važnu ulogu tijekom nacističkog doba dijeli samo nekoliko stotina metara zračne linije. Tako bi se trebao (iz)graditi most između prošlosti i sadašnjosti. Hans-Georg Küppers, referent za kulturu bvarskog glavnog grada, kaža da se posjetitelje Centra želi animirati da si postave pitanje: "Zašto München?" i "Kakve to veze ima sa današnjicom?"

München ima ključni značaj u procesu nastanka i širenja nacionalsocijalizma. U gradu je utemeljena stranka NSDAP, tamo se nalazila i stranačka središnjica, u Münchenu se dogodio i Hitler-Ludendorff-puč, kojim je Hitler pokušao preuzeti vlast. Hitler je München nazivao "glavnim gradom pokreta" i pokušao ga je oblikovati po svojim estetskim predodžbama.

"NS-Dokumentationszentrum München" bi, nakon što 2014. otvori vrata za publiku, trebao rasvijetliti uzroke i okolnosti koji su dovele to toga da nacisti "zauzmu" grad i njegove žitelje. Cilj je i predočiti široj publici mehanizme propagande i terora, progona svih onih koji su drugačiji razmišljali, ali i samog pokreta otpora. Na četiri kata i na gotovo 1.000 četvornih metara površine, dokumentira se vrijeme između 1933. i 1945., ali i povijest koja je prethodila NS-režimu, odnosno posljedice nacističke vladavine. U Berlinu, Kölnu ili Nürnbergu već odavno postoje slični projekti. Od 2001. je jasno da će i München dobiti svoj centar. O njemu se diskutiralo još od kraja Drugog svjetskog rata.

"Bijela kuća"

9. ožujka 2012. konačno je položen kamen temeljac, u neposrednoj blizini čuvenog Königsplatza (Kraljevskog trga), s brojnim neoklasicističkim građevinama u kojima se danas nalaze muzeji. Na tom su trgu 1933. nacisti palili knjige koje im nisu bile po ukusu, u blizini je i minhensko Sveučilište na kojem su brat i sestra Scholl, zajedno sa studentima iz skupine pokreta otpora "Bijela ruža" dijelili svoje anti-nacističke letke.

Novi će muzej izgledati sasvim drugačije od građevina u susjedstvu. Jednostavka bijela "kocka" s velikim otvorima/prozorima, koji bi trebali omogućiti iskreni pogled u prošlost. Na mjestu nekadašnje "Smeđe kuće" nastaje "Bijela kuća".

Autori: Renate Heilmeier / S. Matić

Odg. ur.: A. Šubić