Opet ide Srbin (i ostali) u vojnike?

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije praktično ni završio rečenicu kojom je najavio mogućnost povratka obaveznog služenja vojske, a Ministarstvo obrane je već navelo da je „po naredbi vrhovnog komandanta Vojske Srbije" započelo izradu Studije o modelima služenja obveznog vojnog roka. Pojedini mediji podsjećaju da se vraćanje vojnog roka uopće ne nalazi u strategiji nacionalne sigurnosti i obrane koju je Ministarstvo obrane donijelo prije samo nekoliko mjeseci.

Predsjednik Vučić je, obrazlažući inicijativu, naveo da se o tome razmišlja „kako bi država imala mogućnosti preventivno djelovati na bilo koga tko bi ju pokušao sigurnosno ugroziti". Vojni rok bi trajao tri ili šest mjeseci, a prema Vučićevim riječima mogao bi biti ponovno uveden najranije od 2020.

Skupo ukidanje i vraćanje vojnog roka

Neovisno od ovih najava stizale su vijesti o lošem kadrovskom stanju u Vojsci Srbije (VS). Vojsku navodno svakog dana u prosjeku napuste dva časnika, dva dočasnika, dva vojnika i jedan zaposleni civil, prije svega zbog teškog materijalnog stanja. Vojni sindikat Srbije precizira da VS godišnje napusti oko 1.600 zaposlenih.

Prema svjedočenju pojedinih pripadnika vojske, koji su napustili vojnu službu, zadatak vojske se sveo na uređenje kruga kasarne i prostorija, a nedavno su pripadnici vojske imali i radni zadatak statiranja u filmu Lazara Ristovskog „Čarape Kralja Petra".

Kako se u tako nezavidnoj materijalnoj situaciji uklapa najava vraćanja obaveznog služenja vojnog roka? Davor Lukač, vojni analitičar i novinar agencije Fonet, siguran je da je najava „najobičniji reklamni trik za unutarnju upotrebu" jer „i onaj tko je to najavio zna da država Srbija jednostavno nema novaca za to".

Nedavno je Istraživački centar za obranu i sigurnost predstavio istraživanje prema kojem navodno 74 posto građana podržava obavezni vojni rok. Lukač međutim taj Istraživački centar naziva „novoizmišljenim nevladinim institutom" koji okuplja umirovljene generale bliske vlastima. „Na tom predstavljanju nisu uspjeli odgovoriti i ignorirali su novinarska pitanja o tomu ima li država za to novca. Dakle, činjenica je da je i ukidanje vojnog roka koštalo ovu državu, a tek bi ju koštalo ponovno uvođenje", kaže Lukač za DW.

Zbog prijema vojnika na obavezno služenje morao bi da se zaposliti velik broj ljudi, a problem je i nedostatak vojarni. „Prema procjenama koje sam čuo iz vojske, u startu bi trebalo izdvojiti 70-80 milijuna eura samo za prvu generaciju ročnika. A to je ogroman novac za Srbiju", navodi Lukač.

Mladi se trebaju učiti obvezama?

Vojni komentator Aleksandar Radić s druge strane smatra da bi obnavljanje služenja vojnog roka bilo vrlo korisno, ali upozorava na otpore koji će se pojaviti. „Stalno se barata nekim istraživanjima koja pokazuju visoku razinu podrške takvoj ideji. Međutim, naši ljudi su oportunisti. Onog trenutka kada se suočite sa stvarnom obvezom, neće biti baš tako jednostavno obnoviti jednom ukinutu obvezu prema državi."

Na istom tragu je i bivši ministar obrane Dragan Šutanovac tijekom čijeg je mandata vojska profesionalizirana. On je na Twitteru napisao: „Želja da se anuliraju sve uspješne reforme dovest će do upropaštavanja VS-a i egzodusa mladih ljudi kojima oružje nije blisko."

Radić pak u razgovoru za DW objašnjava zašto je u principu za obavezno služenje: „Odrastaju generacije ljudi koji su samozadovoljni, utonuli u svoj hedonizam, i ne bi bilo loše da bar u jednom kraćem životnom razdoblju shvate što predstavlja obveza prema državi."

Kao posebno važan detalj Radić navodi potrebu za suvremenom obukom vojnika koji dolaze na odsluženje vojne obveze. „Mislim da general Ljubiša Diković, kao načelnik glavnog stožera, na najbolji način pokazuje taj duh koji kao da je zaglavljen između dva svjetska rata, a ne u moderno vrijeme. Jedan od preduvjeta da obnovimo služenje vojske je da obavimo modernizaciju duha vojske, izvršimo njenu reorganizaciju, i stvorimo jedan broj jedinica koje su potpuno popunjene i koje će uvijek biti na raspolaganju."

Na važnost obuke skreće pozornost i Davor Lukač koji ističe „da je prednost svakako na strani profesionalne vojske u odnosu na ročnike. Ročnici se na kraju pretvore u pomoćno osoblje koje radi na uređenju kruga kasarne, što je za njih gubljenje vremena, a za državu gubljenje novca. Oni će možda dobiti neku vojnu obuku, ali ne bi se smjelo zaboraviti da smo nakon 2000. godine imali ljude koji su služili vojsku a da nisu ispalili niti jedan metak iz puške, što znači da nisu imali nikakvu borbenu obuku."

(Ne)opravdana nervoza u regiji

Namjera vlasti je da obvezno služenje vojnog roka traje šest mjeseci, ali postoji ideja i o kraćem razdoblju od tri mjeseca, i naši sugovornici smatraju da je to sasvim dovoljno vremena za vojničku obuku – ako to zaista bude obuka, a ne skupljanje lišća u krugu vojarne. Pojedini časnici pored toga ističu da je najbolji sustav kombinacija profesionalne vojske i regruta.

Radić vjeruje da će i sama najava izazvati buru reakcija u regiji „snažnih nacionalizama". „Stvorit će se slika da se Srbija sprema za rat i bit će jako teško politički amortizirati takav potez. Očito je da će zemlje Balkana nakon razdoblja kada su slijedile europski trend ukidanja vojnog roka, sada čekati da netko napravi prvi korak kako bi taj primjer vraćanja vojnog roka slijedila čitava regija", smatra ovaj vojni analitičar.

Naši sugovornici međutim podsjećaju na to da je u prošlosti, kako kaže Radić, bilo „previše privilegiranih koji su jednostavno izbjegavali služenje vojnog roka. Bilo bi stoga jako loše da se vrati sustav koji je efikasan samo kod siromašnijih slojeva društva a da socijalna elita ostane pošteđena."

Lukač kaže da, čak i ako se pronađe rješenje za  problem financiranja vojnog roka, one neće biti trajne jer su priče o „da rado ide Srbin u vojnike" čista propaganda. Najmanja podrška obaveznom vojnom roku je kod ljudi u četrdesetima. „To su ljudi koji su prošli ratove devedesetih i sumnjam da bi većina njih poslala svoju djecu u vojsku."