Pad predsjednika koji nije bio uzoran

Kada je Christian Wulff u ljeto 2010. godine izabran za desetog predsjednika Savezne Republike Njemačke smatran je ozbiljnim, vjerodostojnim i staloženim političarem. Tada 51-godišnji član Kršćansko-demokratske unije, katolik, prije toga je navođen kao mogući kandidat CDU-a za kancelara i samim tim je bio suparnik Angele Merkel. Naravno bio je to samo dok u jednom intervjuu nije rekao da nema interesa za kancelarsku poziciju: "Smatram da je dobro da na političkoj pozornici nisu samo macho-tipovi već da ima različitih tipova. Smatram da budućnost pripada blagima i miroljubivima. Politika se možda može koristiti da bi se drugačije pristupilo stvarima."

U vrijeme davanja ovog intervjua Wulff je već imao pet godina iza sebe na funkciji premijera njemačke savezne pokrajine Donje Saske i radije je želio ostati u Hannoveru, nego upustiti se u „borbu sa zvijerima“ na berlinskoj političkoj sceni. Već je i sam posao premijera bio više od onoga što je Wulff, koji potječe iz teških obiteljskih prilika, mogao sanjati. Mladi Christian morao je svoje slobodno vrijeme žrtvovati kako bi se brinuo za teško oboljelu majku i mlađu sestru. No, unatoč tome zahvaljujući trudu je uspio maturirati i završiti pravni fakultet. Kršćansko-demokratskoj uniji se priključio još kao mladić, napravio je karijeru u stranci, a 2003. godine je iz trećeg pokušaja uspio postati premijerom Donje Saske, da bi 2008. godine bio ponovo izabran na tu funkciju.

Elita mora biti uzor

Ljude ne mijenja samo funkcija, u ovom slučaju na promjenu je utjecala i nova, 15 godina mlađa žena - Bettina Koerner, referentica za medije, koju je Wulff oženio 2008. godine. Odjednom Wulff više nije bio fin i dosadan, već je počeo naginjati glamuru. Koliko se bračni par Wulff osjećao bliskim bogatima i lijepima ostalo je nepoznato široj javnosti, ali i stranačkoj centrali u Berlinu. Tko zna bi li ga Angela Merkel inače promovirala u njemačkog predsjednika.

U svom predsjedničkom govoru Wulff je rekao: "Onaj tko želi pripadati eliti ove zemlje, mora također preuzeti ulogu uzora, kao i odgovornost i to bez ali i ako." Poslije se međutim špekuliralo o drugim, manje uzvišenim motivima za prelazak u Berlin: primamljivost predsjedničkog ureda s privilegijama, putovanja u inozemstvo i blještavi nastupi bili su za mladi par prilično velika stvar, komentari su koji se mogu čuti.

Puno djece u predsjedničkom dvorcu

U političkom smislu je od Wulffovog predsjedničkog mandata u javnom pamćenju malo toga ostalo. Ono što se često citira jest njegov stav da islam pripada Njemačkoj: "Kršćanstvo bez sumnje pripada Njemačkoj. Židovstvo bez sumnje pripada Njemačkoj. To je naša kršćansko-židovska povijest. Ali, moje drage dame i gospodo, u međuvremenu i islam pripada Njemačkoj."

Nekonvencionalni stil koji je u predsjednički ured - u usporedbi sa svojim prethodnikom - uveo mladi Wulff sa svojom još mlađom suprugom i brojnom djecom iz prvog i drugog braka, ostaje ono najupečatljivije tijekom njegovoga kratkog predsjedničkog mandata.

Autor: Bernd Gräßler / Anto Janković

Odg. urednik: Nenad Kreizer