Uloga Njemačke u Vijetnamu nakon povlačenja SAD-a

Od 1954. Vijetnam je bio podijeljen na Sjeverni i Južni Vijetnam. A granica između Zapadne Njemačke koja je bila kapitalistička i Istočne Njemačke kao komunističke zemlje utvrđena je 1949. U odnosima Vijetnama i Njemačke te četiri strane svijeta imale su simboličnu težinu.

„Braća i sestre su prostornim razdvajanjem postali klasni neprijatelji, a stranci su postali saveznici”, zapisao je povjesničar Andreas Margara u svojoj knjizi „Podijeljena zemlja, podijeljena patnja”, koja tematizira odnose Njemačke i Vijetnama od 1945. do danas, a objavljena je 2022.

Obje zemlje su bile na prvoj crti bojišta, njemačka hladnoratovski, a Vijetnam u stvarnom, vrućem ratu. Između 1955. i 1975. na zemlju su padali napalm i milijuni tona bombi. Ukupno je poginulo 1,3 milijuna ljudi. Patnja vijetnamskog stanovništva nije ostavila Nijemce ravnodušnima – ni na istoku ni na zapadu. I jedna i druga Njemačka su snažno podržavale vlastite ideološke partnere, iz različitih razloga i motiva.

Humanitarni angažman Zapadne Njemačke  

„Politika Zapadne Njemačke prema Indokini nije slijedila samostalnu vanjskopolitičku koncepciju, već se bez zadrške naslonila na politiku Sjedinjenih Američkih Država kao sile zaštitnice“, napisao je Margara u svojoj knjizi. Ipak, solidarnost je imala granice. Kada je američki ministar obrane McNamara 1965. rekao da se Berlin brani na Mekongu, a američki predsjednik Johnson zatražio njemačke vojnike za rat u Vijetnamu, kancelar Zapadne Njemačke Ludwig Erhard je bio prisiljen staviti na raspolaganje kredite za Južni Vijetnam. Rješenje koje je pronašao spašavajući obraz glasilo je: „Lijekovi umjesto streljiva."

Naročito poznat je postao medicinski brod Helgoland koji je šest godina bio usidren u Saigonu (današnjem Ho Ši Minu) i Da Nangu. Medicinsku pomoć pružio je za oko 170.000 južnovijetnamskih civila. Manje su poznati drugi primjeri, kao što je osnivanje medicinskog fakulteta u vijetnamskog gradu Hue, uz pomoć Sveučilišta Freiburg ili katolička bolnica u Kon Tumu te malteške ambulante na više mjesta. Vlada je naišla na protivljenje tom angažmanu među pripadnicima studentskog pokreta 1968. Prosvjednici su skandirali: „Nijedan čovjek, nijedna marka za rat u Vijetnamu."

Vijetnamski rat je dovođen u vezu s nacističkim zločinima. Mlađa generacija se ograđivala od starije, a time i od zločinaca i suučesnika iz te generacije. Prema autoru knjige rat u Vijetnamu je bio katalizator za društvene preokrete u Zapadnoj Njemačkoj tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Angažman Istočne Njemačke za „socijalističku bratsku državu“

Demokratska Republika Njemačka (DDR) je u Vijetnamskom ratu vidjela priliku da izoštri svoj vanjskopolitički profil unutar Istočnog bloka kojim je dominirao Sovjetski Savez i da napadne SAD kao „imperijalističkog agresora“ . DDR je sebe uspoređivao sa Sjevernim Vijetnamom, koji je kao David protiv Golijata odolijevao američkoj vojnoj nadmoći. Službene parole su bile: „Solidarnost s Vijetnamom!" i „Solidarnost pomaže pobjedi!" Kao i u Zapadnoj Njemačkoj, državni interesi su se pomiješali s iskrenom željom ljudi da pomognu, i ta isprepletenost je na kraju bila tolika da su se te dvije stvari jedva mogle razdvojiti. Margara o tome piše: „Pomoć Vijetnamu je bila istovremeno i državna doktrina i stvar koja je ležala na srcu stanovništvu DDR-a."

Istočna Njemačka se vrlo široko angažirala, od financijske pomoći za obnovu, medicinske i humanitarne pomoći, školovanja i studiranja za djecu iz Sjevernog Vijetnama. Provođene su masovne akcije kao što je dobrovoljno davanje krvi 1968. u kojem je pod motom „Krv za Vijetnam“ sudjelovalo 50.000 članova sindikata. Postojala je i podrška sjevernovijetnamskoj propagandi. Posebno je bila poznata serija intervjua pod nazivom „Piloti u pidžami” iz 1967. Zarobljeni američki piloti su bili predstavljeni kao voljni pomagači imperijalističke ratne mašinerije. Zarobljenici su nosili odjeću sličnu pidžamama.

Mnogo konkretnija je bila pomoć u izgradnji sjevernovijetnamske tajne službe koju je pružila istočnonjemačka Državna sigurnost (Stasi). Od 1967. je državni proračun DDR-a svake godine imao stavku vojne pomoći Sjevernom Vijetnamu, piše Margara.

Prekretnica: Pariški sporazum 1973.

Sporazum je zapečatio povlačenje SAD-a iz Vijetnama, ali ne i kraj rata koji je trajao do 1975. i završio pobjedom Sjevernog Vijetnama. Ali to nije bio kraj njemačko-vijetnamskih odnosa. Vijetnamski ugovorni radnici su u DDR-u kao „državi radnika i seljaka” uskoro stavili na probu internacionalističku solidarnost. Rukovodstvo Istočne Njemačke očekivalo je od vijetnamskih radnika pozitivne gospodarske učinke, a ratom razoren Vijetnam nije morao i za njih otvarati radna mjesta. Ali uskoro je došlo do prijepora. Istočnonjemački radnici su u Vijetnamcima vidjeli konkurenciju.  

U Zapadnoj Njemačkoj su uglavnom bili poznati „ljudi iz čamca“, vijetnamske izbjeglice koje su bježale od komunističke represije i siromaštva preko Južnokineskog mora. Privatne inicijative među kojima je najpoznatija ona s brodom Cap Anamur spašavale su na desetke tisuća vijetnamskih izbjeglica koje su onda pronašle novu domovinu u Njemačkoj.

Margara je u razgovoru za DW rekao: „DDR još uvijek ima ugled u Vijetnamu, od kojeg profitira i ujedinjena Njemačka. S druge strane, Vijetnamcima imponira gospodarska snaga koja prije svega ima temelje na zapadu Njemačke."

Vijetnamskoj jednostranačkoj državi se, međutim, ne sviđa to što vijetnamski disidenti u ponovo ujedinjenoj, demokratskoj Njemačkoj mogu slobodno kritizirati stanje u zemlji svog porijekla.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu