Pjevačica s bradom prkosi konzervativnoj Europi

“Ne pada mi na pamet da se obrijem. Ja nisam žena, kod kuće sam zapravo jedan lijen muškarac. Lik koji tumačim, osmišljen je namjenski. Želim svima pokazati kako je sve moguće, kada u nešto vjerujete”, izjavila je Conchita Wurst, jedna od sinoć izabranih finalista.

Austrija otkako postoje dva eurovizijska polufinala (2005) nije imala mnogo sreće sa svojim predstavnicima u posljednjih desetak godina. Ali i oni kojima je to pošlo za rukom, nisu se baš proslavili zavidnim plasmanom u finalnoj večeri. Ovoga puta bi se to moglo promjeniti. Najveću pažnju od apsolutno svih sudionika u svakom pogledu privlači 25-godišnji Thomas Neuwirth koji za sebe kaže da je “spolno neutralan”.

Conchita: “Bradu, neću obrijati”

Travestit iz Beča, rodom iz Gmundena, nije ni prvi, a zasigurno ni posljednji pripadnik LGBT zajednice, među eurovizijskim natjecateljima. Ipak, odavno se nije diglo toliko prašine oko nastupa jednog besprijekorno našminkanog muškarca u dugoj haljini. Bjelorusija je brže bolje pokrenula peticiju, zahtijevajući da se prijenos tijekom njegovog nastupa prekine (što se usprkos brojnim špekulacijama, na kraju ipak nije dogodilo). A iz Moskve su stizali komentari kako “austrijski perverznjak vrijeđa Ruse”. Ipak uzaludno, jer Thomas je na kraju ipak ušao u finale, a uvrede s istoka Europe, nimalo ga ne diraju.

U finale koje će biti održano u subotu, 10. svibnja, ušli su i Slovenci, potvrdivši time da podrška “iz susjedstva” nije neophodna kako bi se ostvario dobar rezultat. Doduše, u međuvremenu se zavrtjela nova teorija, kako je Sergeja Ćetkovića (u finalu nastupa osmi) i Tinkaru Kovač (pjevačicu i autoricu sa značajnim eurovizijskim iskustvom) u finale ugurala dijaspora, koja bez obzira iz kojih krajeva bivše Jugoslavije potječe, nije imala kome drugom dati svoj glas. Čak i da u tome ima neke logike, ne bi trebalo zaboraviti da o sudbini natjecatelja odlučuje i stručni žiri, a u njihovim redovima nema mnogo Zapadnom Balkanu naklonjenih glazbenika i ljudi iz svijeta zabave.

“Čudan je to osećaj, teško ga je opisati. Ali kada sam izašla na scenu imala sam dojam kako je cijela Slovenija uz mene. Mala smo mi zemlja sa svega dva milijuna stanovnika”, rekla je Tinkara Kovač, koja se ne odvaja od svoje flaute, nazivajući je u gotovo svakom intervjuu svojom trećom rukom. Ona će u subotu nastupi kao sedamnaesta natjecateljica.

Pjevanje na materinjem jeziku bolje prolazi?

Osim činjenice da u glazbenoj industriji danas nema mnogo živih instrumenata poput flaute ne bi trebalo zanemariti ni podatak da se i Slovenija, poput Crne Gore, odlučila za verzije pjesama na maternjem jeziku iako je Tinkarin “Splet” u refrenu na engleskom. Možda je upravo to razlog zbog kojeg je Tijana Dapčević, koja je ove godine predstavljala Makedoniju, ostala kratkih rukava. Ona svoju pjesmu, To The Sky izvela na engleskom jeziku.

Ulazak sve tri zemlje s prostora bivše Jugoslavije, koliko ih ove godine na Euroviziji u Kopenhagenu sudjeluje, bilo bi izvanserijsko iznenađenje. Mada se neizbježno nameće dojam kako je ipak bilo neophodno “povlačenje” znatno dominantnijih Srbije, Hrvatske i BiH, kako bi za promjenu do uzražaja došli Slovenci i Crnogorci.

Pjesmom protiv dugova!

Spomenimo i predstavnike zemlje “sa dugovima do grla”, koja je jedna od rijetkih zemalja, koja je 2006. godine, kao domaćin Eurovizije u Ateini, na tom događaju uspjela zaraditi nešto novca. Karizmatičan, mlad i uvijek dobro raspoloženi, Nikolas Raptakis, Teofilos Puzburis i Sean Shuler (Freaky Fortune feat. RiskyKidd) iz Grčke, u svojoj pjesmi nebrojano mnogo puta, nimalo slučajno, uzvikuju i pjevaju “Ustani!” (Rise Up).

“Naš nastup je zbog tolikog skakanja otkačen. Te su se riječi pretvorile u pokret, što smo i priželjkivali. Naša je želja da prije svega mladi ljudi u našoj zemlji, plesom i pjesmom odgovore na sve muke”, pojasnio je Raptakis.

Australijska premijera

Osim Grčke, Austrije i Slovenije, plasman u finale osigurali su još i Švicarska (Sebalter), Poljska (zgodne “Slovenke” u narodnim nošnjama, koje odbacuju kritike da im je pjesma seksistička), Rumunjska (Paula i Ovi, uspješni eurovizijsku sudionici iz 2010), Norveška (Karl Espen), Malta (Firelight), Bjelorusija (Teo, koji ne želi da se djevojke prema njemu odnose kao prema “slatkišu) i Finska (izuzetno mladi rokeri Softengine, kojima se nedvosmisleno smiješi uspješna karijera, kako god prošli na ovom natjecanju). Za nastup u revijalnom dijelu natjecanja, poslije desetljeća “uvjeravanj” Europske radiodifuzne unije, uspjeli su se izboriti i Australijanci, koji su Eurovizijom opčinjen - vjerojatno kao svi Europljani zajedno. Jessica Mauboy je po prvi put u povijesti ime ove zemlje pjevala pred 11.000 posjetitelja u areni, ali i za milijune gledatelja širom Europe.

Dva sata po završteku druge polufinalne večeri, potvrđen je i redoslijed izvođenja pjesama u velikom finalu, koje se po tradiciji emitira subotom, u devet sati po srednjeeuropskom vremenu.

Jakov Leon, Kopenhagen