Početak ratnog stoljeća?

Aktualni predsjednik SAD-a je na tu funkciju izabran jer je Amerikancima obećao da će okončati "glupi rat" u Iraku, ali i američke vojnike povući iz Afganistana. Za vrijeme izborne kampanje Barack Obama 2008. je u pitanje doveo smisao ratovanja i time istaknuo ono što su mislili i njegovi zemljaci.

Naravno: Sjedinjene Američke Države su tada imale - a to je i danas slučaj - najmoderniju i najjaču vojsku na svijetu. Ali i ta jaka vojska je preopterećena kad se mora boriti na različitim bojištima u svijetu. Čak je i kongresmenima postalo jasno da postoje problemi koji se ne daju riješiti vojnim putem. Čak ni kad se radi o Sjedinjenim Američkim Državama.

Ali sve to se sada potiskuje u Washingtonu. Političari, koji se trenutačno nalaze u modusu izborne kampanje, svugdje u zemlji drže patriotske govore: "Islamska država" (IS) se, ističu, mora uništiti. CNN, Fox News i svi ti slični “informativni TV kanali” (iako se u biti radi ne o novinarskim nego o poslovnim modelima) Ameriku hvale kao "najveću silu koju je ljudska povijest ikad vidjela". Piloti putničkih zrakoplova prije polijetanja posebno srdačno pozdravljaju vojnike koji su među putnicima. "Nositelji uniforme", kako ih se naziva, mogu prvi ući u zrakoplov - zajedno s osobama s invaliditetom i roditeljima s malom djecom.

Nacija obilježena ratom

No, patriotski val ovaj put nije baš zaživio u SAD-u. Jer, itekako je točno da su Amerikanci umorni od ratovanja, iako trenutačno većina građana podržava rat u iračko-sirijskom graničnom području. Ukoliko bi se te vojne akcije, međutim, znatno produžile, moglo bi doći do promjene raspoloženja građana.

U međuvremenu se javljaju i prvi političari, poput senatora McCaina, koji smatraju da je povlačenje iz Afganistana pogrešno. U think-tankovima u Washingtonu se raspravlja o tome bi li saveznici poput Njemačke ili drugih NATO članica bili spremni i nakon 2014. poslati borbene trupe u Afganistan. Al Kaida je, doduše, oslabljena, ali još dugo nije poražena. Pa ni u susjednom Pakistanu. A tu su još i islamisti u Jemenu kojima se također ne smije dozvoliti da rade što žele, ističu politički savjetnici. I da ne zaboravimo Somaliju, kojoj je upravo sada potrebna pomoć Zapada.

Umirovljeni general zrakoplovstva Charles Wald, koji je od 2001. naređivao zračnim napadima protiv talibana u Afganistanu, nedavno je izrekao ono što mnogi misle: Amerika se, kako je rekao, nalazi pred razdobljem beskonačnih ratova. Drugi generali se slažu s njim: Amerikanci sadašnje generacije, kažu, neće više doživjeti jedan stvarni mir.

Držati na odstojanju: da; sasvim se suzdržati: nemoguće

Je li to bilo to što je terorist Bin Laden na koncu htio postići? Jesu li islamisti, pod kakvim god imenom se predstavljaju svjetskoj javnosti, izgubili sve bitke, ali na kraju pobijedili rat protiv Zapada? Niti jedna zemlja, pa ni supersila SAD, ne može i ne želi stalno živjeti u ratnom stanju. Prije ili kasnije dođe trenutak kad se postane umornim od bitaka, iscrpljenim, preopterećenim.

Američki predsjednik Obama to izgleda sluti. U njegovom nedavnom govoru naciji je podcrtao da će se borba protiv "Islamske države" razlikovati od ratova u Iraku i Afganistanu. Neće se slati američke kopnene snage, kazao je Obama. Međutim, što ako se "Islamska država" pokaže otpornijom od očekivanog? Što ako zračni napadi Amerikanaca i kopnene postrojbe Kurda u Iraku ne budu dovoljni kako bi se pobijedilo IS? Hoće li Sjedinjene Američke Države tada odustati? Vjerojatno ne. Hoće li Washington na koncu biti prisiljen ipak poslati ipak poslati kopnenu vojsku u ratno područje? O tome neće više odlučivati predsjednik Obama, već njegov nasljednik u Bijeloj kući. Ili pak nasljednik nasljednika.