Pogledaj bolesti u oči!
22. svibnja 2013
„Može se dogoditi da Vam prilikom pregleda okulist kaže: 'Idite kod ginekologa! Čini se kao da imate karcinom dojke'“, objašnjava profesor Walter Konen sa Sveučilišne klinike u Kölnu. Dodaje da on ipak nije u stanju prepoznati svaki oblik karcinoma dojke, no ukoliko je riječ o oblicima raka u završnoj fazi, tada se metastaze lako mogu vidjeti i na pozadini oka. „Tada znam da je toj osobi preostalo još samo šest mjeseci života“, kaže Konen.
Drugim riječima, okulisti mogu vrlo često prepoznati bolesti na osnovi pregleda očiju. To su prije svega dijabetes, multipla skleroza, visoki krvni tlak, reuma ili bolesti jetre. „Žućkasta boja u očima može često biti znak nekog internističkog oboljenja. Često je riječ o bolestima jetre, bilo da je riječ o akutnom ili kroničnom hepatitisu. U svakom slučaju, što se prije otkrije, utoliko se lakše može terapirati i liječiti“, navodi Walter Konen.
Ne samo kratkovidnost već i teška oboljenja
Konen navodi da je većina njegovih pacijenata u prvom trenutku jako iznenađena njegovom dijagnozom. Pogotovo ako je riječ o dijabetesu. „No, upravo šećerna bolest na očima ostavlja vidni trag. Riječ je popuštanju vidnog tkiva kao i o sitnim krvarenjima mrežnice“, kaže profesor Berthold Seitz, predsjednik Njemačkog oftalmološkog društva. On objašnjava da se prilikom pregleda zjenice oka mogu proširiti i do 60 puta što liječnicima omogućuje detaljnu sliku stanja vida i očiju. „Kada je riječ o dijabetičkoj rinopatiji, ona nastaje usljed visoke razine šećera u krvi koja pak uzrokuje oštećenja mrežnice. To može dovesti do sljepoće“, kaže Seitz i dodaje kako u Njemačkoj godišnje oko 2.000 pacijenata upravo zbog toga u potpunosti gubi vid. „Možemo reći da u našu polikliniku svaki dan dolazi oko 60 ili 70 pacijenata. Svaki dan, ili svaki drugi dan imamo slučaj da u očima nađemo nešto što upućuje na neku drugu opću bolest“, navodi on.
Multipla skleroza, reuma, morbus Wilson
No, okulisti mogu dijagnosticirati i neke autoimune bolesti, kao što je primjerice multipla skleroza (MS). Riječ je o neurodegenerativnom oboljenju, bolesti koja „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava. MS pogađa produžetke stanice neurona na kojima pojedini dijelovi mijelinske ovojnice reagiraju upalama i tako propadaju. To može dovesti do nepokretnosti. Često je pogođen jedan određeni živac u mozgu koji je odgovoran za pokretljivost očiju. To znači da pacijenti mogu umjesto jedne, odjednom vidjeti dvije slike, a smanjuje se i oštrina vida.
Okulisti nerijetko mogu prepoznati i reumatska oboljenja. „Promjene primjećuju i sami pacijenti. Tipični simptomi su recimo da imate dojam kao da je sve što vidite u magli. Do ovog fenomena dovodi upala prednjih očnih živaca“, objašnjava Seitz. On dodaje da se i bolesti jetre i štitnjače također mogu ustanoviti preko pregleda očiju. Primjerice, morbus Basedow (autoimuna bolest štitnjače) pa čak i morbus Wilson (poremećaj izmjene tvari u organizmu, odnosno, ovdje dolazi do nakupljanja bakra u tkivima). „Ovaj se poremećaj u očima prepoznaje preko takozvanog Prstena Kaysera Fleischera. To je prsten smeđe boje koji se nalazi u mrežnici a do poremećaja dolazi upravo zbog nakupljanja bakra u tkivu. U tom slučaju pacijent mora hitno na pregled internistu“, objašnjava Seitz.
Suradnja raznih medicinskih područja
Tijekom studija, studenti koji se žele specijalizirati za okuliste, slušaju i predavanja na temu „Oči i opća oboljenja“ na kojima upravo mogu dobiti uvid u povezanost stanja očiju i općeg stanja organizma. „Ova predavanja pokazuju upravo činjenicu da se okulisti ne bave samo očima već i drugim oboljenjima", kaže Seitz.
Isto tako on dodaje kako je u medicini itekako važna suradnja raznih liječnika. Primjerice, ako je riječ o tumoru na mozgu, postoji toliko pitanja na koja se može odgovoriti samo pregledom očiju: Događa li se da pacijent povremeno potpuno gubi vid? Moramo li napraviti pregled vidnog polja? Postoji li već oslabljenje očnih živaca?
Drugim riječima, pregled kod očnog liječnika u svakom slučaju može biti od puno veće važnosti od samog mjerenja dioptrije. „Uvijek iznova se dogodi da nas pacijenti jako hvale i zahvaljuju jer smo im pomogli da prepoznaju neku drugu bolest. Ona se inače ne bi liječila već bi se vjerojatno potiho dalje razvijala“, kaže Seitz.