Predrasude o Izraelu zbog njemačkih udžbenika

Skoro 68 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, a time i vladavine nacističkog režima, to poglavlje mračne prošlosti Njemačke je još uvijek teška tema. Posebno kada se radi o holokaustu i izraelskoj državi. O tomu kakva se slika kod mladih stvara o Izraelu, diskusije traju i dan danas.

Na incijativu Instituta za međunarodno istraživanje udžbenika Georg Eckert , 2010. utemeljeno je jedno njemačko-izraelsko povjerenstvo. "Pobuditi strahove i izgraditi povjerenje - jer školski udžbenici su političko pitanje", objasnio je motive jedan od inicijatora i stručnjaka za Izrael Dirk Sadowski.  

Nakon prvog pregleda povjerenstvo nije moglo dati pozitivnu ocjenu. Provjereno je oko 500 udžbenika povijesti, zemljopisa i udžbenika društvenih znanosti koji se koriste u školama u njemačkim saveznim pokrajinama Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, Bavarskoj, Saskoj, Donjoj Saskoj i Berlinu. A prvi nalaz Sadowskog glasi: "Mnogi aspekti izraelske stvarnosti se ne spominju, i to baš kada je riječ o civilnom društvu". Kad se radi o izraelsko-palestinskim odnosima požalio se da autori udžbenika Izraelce u načelu predstavalju kao napadače a Palestince kao žrtve.

Loše ocjene za njemačke udžbenike

On navodi primjer udžbenika za osmi razred izdaačke kuće Cornelsen, koji se koristi u nekim školama u saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni i Vestfaliji. Već na prvoj fotografiji se vide izraelski vojnici koji su uperili oružje u nenaoružane civile. Izraelske su barikade fotografirane iz žablje perspektive tako da izgledaju opasnije. Dirk Sadowski kaže da se u toj lekciji uči o "židovskom teroru", dok gotovo da nema ni riječi o arapskim napadačima-samoubojicama. A ih se i spomoinije,  onda samo kao o djelima iskazivanja "bespomoćnosti".

Dirk Sadowski govori da je riječ o "tendencioznom predstavljanju povijesti". A neuravnotežen izbor fotografija je, kaže on, trend zamjetan u velikom broju školskih udžbenika u Njemačkoj. "Fotografije uglavnom  Izrael prikazuju u lošem svjetlu." Upravo takve slike stvaraju predrasude, tvrde kritičari poput Juliusa Schoepsa, direktora Centra Mojsije Mendelssohn za europsko-židovske studije u Potsdamu.

Upitna didaktika

Ovakvo mišljenje dijeli i Kirsten Tenhafen, nastavnica u osnovnoj školi John-F. Kennedy u Berlinu. Ona kao negativan primjer navodi knjigu "Lollipop", koja je uvrštena u školsku lektiru za treći i četvrti razred. Jer, u njoj se recimo, kaže Tenhafen, ne piše o stvarnim razlozima podizanja sigurnosnog zida i "već na početku teksta se stvara dojam da zid služi drugom cilju a ne zaštiti civilnog stanovništva od terorističkih napada". To je pak otišlo toliko daleko da su učenici, kad su pravili tlocrt Izraela, u njega trebali pričvrstiti i zid od papira. "To je u djeci moralo pobuditi čudno, ako ne čak i izazvati ljutnju prema Izraelu", uvjerena je učiteljica berlinske osnovne škole. A kad bi učenike pitala šta bi oni voljeli znati o Izraelu, dobivala bi sasvim drugačije odgovore poput: "kakve životinje tamo žive, kakve biljke rastu i kakvih se igara igraju izraelska djeca". Nije joj jasno zbog čega se  "devetogodišnjake suočava s tako teškim političkim pitanjima", kaže nastavnica Kirsten Tenhafen.

Ona smatra da pod hitno treba poraditi na tomu. Stručnjak za udžbenike Dirk Sadowski traži da se  više pažnje treba posvjećivati izraelu kao demokratskoj i zapadno orijentiranoj zemlji, "s pluralističkom demokracijom, kao pravnu državu koja se svakodnevno suočava sa sukobima, pa se stoga mora i od njih braniti".

Njemačko-izraelsko povjerenstvo za udžbenike je lijepe riječi pronašlo samo za udžbenike iz Bavarske. Dok se u drugim pokrajinama u školskim udžbenicima Izraelu posvećuje tek nekoliko stranica, u Bavarskoj se Izrael pristojno predstavalj i na do 70 stanica, ukazuje Sadowski. On je rekao da je u tim udžbenicima slika o Izraelu izbalansirana tako da bavarski udžbenici povijesti "gotovo imaju karakter priručnika".