"Predsjednički ured nije za jednu ženu"

Svetlani Tihanovskaji je 38 godina. Ova domaćica iz Minska prije godinu dana nije bila poznata mnogima. No tada je postala prepoznatljivo lice prosvjeda u Bjelorusiji. Nakon uhićenje njezinog supruga Sergeja Tihanovskog bodrila je svoje sugrađane na otpor prema režimu Aleksandra Lukašenka što joj je čak donijelo nominaciju za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir.

„Bio je to jednostavno impuls iz srca, izići na ulicu i prosvjedovati protiv nasilja. To je čisti instinkt", govori Tihanovskaja za DW u razgovoru povodom Međunarodnog dana žena. „Kada smo shvatili koliko nas je, postali smo ponosni. Počela nam je rasti neka unutarnja snaga", kaže Tihanovskaja.

Ona sama ne zna tko bi nakon „novih, pravednih izbora" mogao zauzeti položaj predsjednika Bjelorusije. No: „Sve bjeloruske žene koje su izišle na ulicu su pokazale toliki otpor i snagu karaktera da Bjelorusi više ne mogu sumnjati u to da bi na vrh države mogla doći jedna žena", kaže Tihanovskaja.

Ona od kolovoza prošle godine živi u egzilu u Litvi odakle organizira prosvjede u Bjelorusiji. Vlasti u Minsku su za njom raspisale tjeralicu pod optužbom da je organizirala pobunu. Krajem veljače u Bjelorusiji je 250 osoba bilo u zatvoru zbog optužbi za političko djelovanje, među njima su i 33 žene, aktivistice za ljudska prava, glazbenice, profesorice, studentice i novinarke.

Lukašenko: predsjednički ured nije za ženu

Prije nego se Tihanovskaja 2020. kandidirala za mjesto predsjednice države Lukašenko  je rekao kako ova funkcija „nije za žene". „Jadnica bi se slomila pod težinom koju sa sobom donosi ova funkcija", komentirao je tada skrbnički bjeloruski vlastodržac.

On je otišao još jedan korak dalje i založio se za to da odsluženje vojnog roka postane uvjet za kandidiranje na predsjedničkim izborima. „Prosvjedi protiv izbora, čiji ishod u korist aktualnog vlastodršca i dalje slovi kao manipuliran, su povećali izglede za jednu ženu na kormilu države". Kaže Tihanovskaja.  

Prije prosvjeda si nije mnogo građana razbijalo glavu o pitanju pravedne raspodjele službenih položaja. No to se, kako nadalje kaže Tihanovskaja, promijenilo. „Možda jedna žena zaista postane predsjednica. Jer žene su pokazale da su koji put jače od muškaraca", govori oporbena političarka. Ona trenutno ne razmišlja o ponovnoj kandidaturi nego „jednostavno želi osloboditi put za jednu Bjelorusiju bez Lukašenka".

Ja se ne smatram feministicom

Za Tihanovskaju je jedan od najvažnijih susreta protekle godine svakako onaj s kancelarkom Angelom Merkel. „Bilo je više nego vidljivo da suosjeća s nama i da razumije našu bol, da nam zaista želi pomoći", sjeća se Tihanovskaja. „Ona je jednostavna, bez imalo arogancije. Ali nije suprotnost slici jake žena, ne radi se o arogantnoj snazi nego o snazi koja dolazi iznutra", kaže bjeloruska oporbena političarka.

Iako je naličje prosvjeda u Bjelorusiji trenutno ženskog roda, Tihanovskaja sebe ne vidi kao feministicu. Ona unatoč strahu pokazuje zube bjeloruskom režimu. „Mene je itekako strah da ne završim u zatvoru, što će se dogoditi mojoj djeci. Za nikog od nas sve ovo nije jednostavno", kaže i dodaje: „Želim uz svog supruga pokazati i svoje slabosti. Volim kada je snažan i rado bih ga oslobodila tereta", zaključuje Tihanovskaja.