Presuda Karadžiću kao prilika za katarzu?
21. ožujka 2019
Pravni stručnjaci poručuju da je pravomoćna presuda Radovanu Karadžiću, kojom je tvorac i prvi predsjednik Republike Srpske i „službeno“ označen kao ratni zločinac, snažna poruka svima da se ratni zločin ne isplati, iako pojedini kritičari u dijelovima presude uočavaju i „značajne“ nedostatke. Kako je presudom potvrđen genocid u Srebrenici i dokazana odgovornost vojno-političkog vrha RS-a i počinitelja na terenu, pojedini stručnjaci smatraju da činjenice iz presude moraju imati pravno-političke posljedice u BiH, prije svega za RS.
„Pravda zahtjeva da se RS ukine", poručio je američki profesor, bivši pravni zastupnik i agent za Republiku BiH pred Međunarodnim sudom pravde Francis Boyle. U komentaru koji prenosi N1 televizija, Boyle također, dodaje da su Haški sud, ali i „Rezidualni Mehanizam" prikrili „ulogu Srbije u organiziranju, izdavanju naredbi i činjenju genocida nad Bošnjacima i BiH", jer Zapad želi uključiti Srbiju u NATO i Europsku uniju.
Nema pravnog temelja za preispitivanje postojanja RS-a?
Banjalučki advokat Krstan Simić, međutim, smatra da presuda pojedincu ne može predstavljati nikakav temelj za preispitivanje postojanja RS-a i njegovog statusa, naglašavajući da je postojanje ovog entiteta zajamčeno i Ustavom BiH.
Novinar Dnevnog Avaza Sead Numanović za Deutsche Welle kaže da je određivanjem doživotne zatvorske kazne za Karadžića ispravljena jedna greška prvostupanjske presude. „Sada je na pravosudnim institucijama u regiji da urade svoj dio posla, ali nisam optimist. Ako pogledamo stanje u Hrvatskoj, BiH, a pogotovo u Srbiji, ostat će jako puno nekažnjenih ratnih zločinaca, jer to želi politika. Ona, ponavljam posebno u Srbiji, čvrsto kontrolira pravosuđe i potiče negiranje genocida i drugih zločina te veličanje ratnih zločinaca, ne samo zarad sakrivanja vlastite prljave prošlosti, već i ostvarenja ambicija u budućnosti", kaže Numanović.
Spornih „sedam općina“
Beogradski odvjetnik Toma Fila kaže da je presuda loša po Karadžića, ali da je njom „barem otklonjena ideja o Srbima kao genocidnom narodu". „Dobro je što nije prihvaćena optužba za genocid u više općina kao što je to tvrdio tužitelj, a podržavao bivši predsjednik tribunala Theodor Meron", rekao je Fila, ali nije pojasnio kako genocid u Srebrenici utječe na određivanje karaktera rata, pa i „zaraćenih strana" u BiH.
Da se radi o važnom dijelu optužnice, potvrđuju i komentari iz BiH. Vidno razočarani, pojedini sarajevski stručnjaci odbili su govoriti o pravomoćnoj presudi Karadžiću kada su čuli da Žalbeno vijeće nije uvažilo optužbe za sedam bh. općina. Presudu su nazvali „farsom“, poručujući da je ključni dio optužnice odbačen, usprkos dokazima da su teški zločini počinjeni 1992. godine na područjima, poput Prijedora, koja tada nisu bila zahvaćena ratnim sukobima.
„Politikanstvo kompromitiralo značaj tribunala“
„To što je (Karadžić, op.u.) dobio doživotnu kaznu umjesto prvobitnih 40 godina je – filigranski senzacionalizam", rekao je sarajevski profesor Dennis Gratz za portal Analiziraj.ba, naglašavajući da se određivanje kaznene sankcije svelo na „zamagljivanje očiju javnosti, na politikanstvo koje je povijesnu važnost haškog tribunala iznova kompromitiralo".
„Naime, presudom je stavljena točka na projekt genocida nad prvenstveno Bošnjacima, počinjen od 1992. do 1995. godine, i to u zapadnom dijelu BiH, kao i na sjeveroistoku i istoku zemlje (tzv. Podrinje tj. prostor od Bijeljine pa do Trebinja). Ono što je jezikom Haga lapidarno prozvano 'sedam općina u BiH' (Bratunac, Foča, Prijedor, Ključ, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) svedeno je na izolirane kote geografskog prostora na kojem je u najmanje dvije faze (ožujak - srpanj 1992. na istoku, srpanj - listopad 1992. na zapadu) sustavno, na najpodmukliji način, nasiljem 'obrisano' nesrpsko stanovništvo, na način i u onoj mjeri koja je trajno onemogućila njegovu regeneraciju i budući o(p)stanak“, kazao je Gratz, naglašavajući da je „centralizacijom zla na Srebrenicu“ sustavni zločin u ostatku BiH oslobođen optužbi.
Propuštene prilike Haškog suda
Bosanskohercegovačka odvjetnica Vasvija Vidović za Kliks.ba kaže da žali što Haški sud nije uspostavio vezu između Karadžića i Beograda, ali smatra da je važno to što je Karadžić dobio doživotnu kaznu zatvora „jer nema mogućnost da nakon odsluženog dijela kazne traži puštanje zbog dobrog vladanja".
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko traži da vlasti u RS-u sada promijene nazive škola i institucija nazvanih po ratnom zločincu. „Važno je da se zabrani glorifikacija ratnih zločinaca poput Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića", smatra Sonja Biserko.
Genocid u „sedam općina“ može biti dokazan u postupku protiv Mladića?
Politologinja i urednica Balkanske istraživačke mreže Erne Mačkić kaže da je s aspekta pravomoćne presude bitno „konačno stavljanje točke na Karadžićevu izvršnu funkciju i funkciju vrhovnog vojnog zapovjednika". „Osuđivanjem za udruženi zločinački pothvat Mehanizam je potvrdio što se događalo od 1992. do 1995. u BiH“, kaže Erna Mačkić za Deutsche Welle.
Odgovornost Karadžića za genocid u vezi sa sedam bh. općina ni u prvostupanjskoj presudi nije presuđena. „Time, ipak, nije stavljena konačna točka na genocid u ovih sedam općina, jer bi u apelacijskom postupku protiv Ratka Mladića mogla biti dokazana genocidna namjera u tim općinama, a sada su dostupni i dokazi dobiveni otkrivanjem jedne od najvećih masovnih grobnica – Tomašice“, kaže Erna Mačkić.
Previše napora da se „napakosti" bilo kojem narodu
Presuda Radovanu Karadžiću bila je glavna tema gotovo svih regionalnih i mnogih svjetskih medija, a o njenim posljedicama i mogućem utjecaju na suđenja u BiH i regiji raspravlja se i na društvenim mrežama.
Režiser Haris Pašović na svom profilu na Facebooku piše da je „danas završio rat", naglašavajući da su zločini u Hrvatskoj, na Kosovu i bombardiranje Srbije bili užasni, ali da su najgori zločini počinjeni u BiH. Podsjetio je na strahote Srebrenice, Sarajeva pod opsadom, stotinu tisuća ubijenih, milijun raseljenih, nadajući se da će nove generacije u Srbiji i BiH sagledati i razumjeti sve što se dogodilo.
„Bez razumijevanja ovih događaja neće biti moguće ozdravljenje društava na Balkanu. Molim svakoga tko je sada makar i u najudaljenijem dijelu svijesti pomislio da je to 'svjetska zavjera protiv Srba' da izbriše tu bedastoću. Milijuni stranica dokaza i svjedočenja, deseci sudaca iz raznih zemalja, stotine milijuna dolara potrošenih tijekom 25 godina - pa malo je previše napora i novca da bi se napakostilo bilo kojem narodu", poručuje Pašović.
„Ljudska presuda je jača od sudske“
Politička komentatorica Ivana Marić je i uoči izricanja presude kazala da Radovan Karadžić, bez obzira na visinu izrečene kazne, neće biti dovoljno kažnjen. „Jer kako pričati o kazni čovjeku kojeg pola države u kojoj je zlodjela činio slavi kao heroja, u državi u kojoj vodeći političari studentskim domovima daju ime ovog zločinca, kada se monstrumi širom svijeta na svoja zlodjela pripremaju slušajući pjesme koje ga veličaju? Neće on nikad biti dovoljno kažnjen dok god među nama žive ljudi koji u njemu vide heroja, a ne zločinca, dok naše političke vođe s ponosom spominju njegovo ime i sve dok mi takve političare biramo za svoje vođe“, kazala je Ivana Marić.
„Treba uraditi ono što je uradila premijerka Novog Zelanda koja je rekla da nikada neće izgovoriti ime napadača koji je ubio 50 muslimana, jer time poručuje da mu neće dati ništa. Čak ni ime. Treba uraditi ono što je uradilo više od milijun ljudi koji su potpisali peticiju za izbacivanje senatora Frasera Anninga iz parlamenta Australije nakon što je za terorističke napade u Christchurchu okrivio muslimane i imigrantsku politiku. Ljudska presuda je uvijek bila jača od sudske", poručuje Ivana Marić.
No, sudeći prema brojnim reakcijama političara i pojedinim stručnim tumačenjima, ova regija još nije spremna za „ljudske presude“, pa će se na moralni preobražaj očito pričekati još neko vrijeme.