Prijetnja Ukrajini i religija: rusko pravoslavlje šuti

Rabin Šlomo Bakšt zabrinuto kaže da na ulicama Odese ima vojnika više nego ikada: „Vidi se da su Ukrajinci danas mnogo veći patrioti nego prije deset godina. Oni se poistovjećuju mnogo jače sa svojom zemljom i spremni su ju braniti."

Mogući ruski napad tema je za vjerske zajednice u zemlji i u Europi. Ukrajina s pravoslavnom većinom i židovskom manjinom podijeljena je oko toga.

U zemlji sa 40 milijuna stanovnika dominira pravoslavno kršćanstvo - 60 posto Ukrajinaca se izjašnjava tako. Na zapadu zemlje, u Lavovskoj oblasti, ima nekoliko milijuna pripadnika Ukrajinske grkokatoličke crkve. Ona priznaje papu kao svog poglavara, ali vjerske obrede obavlja na pravoslavan način i za svećenike ne vrijedi celibat. Pored te crkve, postoje manje zajednice protestanata, židova i muslimana.

Raskol u pravoslavlju

Od proglašenja ukrajinske neovisnosti 1991. pravoslavlje u toj zemlji duboko je podijeljeno. Aneksija Krima i ruska intervencija na istoku Ukrajine dodatno su produbili te podjele.

Pravoslavnu crkvu Ukrajine je 2018. kao autokefalnu crkvu priznala Carigradska patrijaršija. Taj korak naišao je na snažno protivljenje ruskog patrijarha iz Moskve, pod kojim je sada znatno manja Ukrajinska pravoslavna crkva. Otada postoji sukob između patrijarha u Moskvi i Istanbulu. Uočljiva je bliskost moskovskog patrijarha Kirila i šefa Kremlja Vladimira Putina. Analitičari često ističu izrazitu bliskost crkve i države.

Regina Elsner, teološka analitičarka u berlinskom Centru za istočnoeuropske i međunarodne studije, kaže da taj sukob u Ukrajini za sada nije vjerski, ali da od 2014. godine religija igra važnu ulogu. Ona dodaje da „ruska pravoslavna crkva pokazuje slične hegemonske težnje" kao i ruska država – polazi se od vlastite dominacije.

Rusko pravoslavlje šuti

Regina Elsner podsjeća da je sukob eskalirao nakon istanbulskog priznavanja autokefalnosti Pravoslavne crkve Ukrajine. Moskovska patrijaršija i njoj pripadajuća Ukrajinska pravoslavna crkva nikada se nisu izjasnile protiv vojne intervencije i aneksije Krima. „Time se ova crkva u samoj zemlji dodatno izolirala", kaže Elsner.

Poglavari ruskog pravoslavlja, kako u Moskvi, tako i u Kijevu, o svemu tome šute. Prema mišljenju berlinske teologinje, oni se pokušavaju u potpunosti suzdržati od uplitanja u političkih pitanja. Prošlog vikenda je patrijarh Pravoslavne crkve Ukrajine Epifanije uputio poziv na molitvu za mir. On je tom prilikom, prema izvještaju Katoličke novinske agencije (KNA), upozorio da se „prijetnja Rusije ne smije podcijeniti".

I papa upozorava

Dok u pravoslavlju nema puno riječi posvećenih toj temi, iz različitih europskih zemalja dopiru apeli za mir i mirno rješavanje sukoba iz redova Katoličke crkve. Papa Franjo je također dao izjavu, pozvavši odgovorne da „učine sve kako bi sačuvali mir“. Papa je dodao da su vijesti iz regije „vrlo uznemiravajuće“.

Vaseljenski patrijarh Vartolomej I. pozvao je iz Istanbula na dijalog i na poštovanje međunarodnog prava. „Oružje nije rješenje. Naprotiv, ono može donijeti samo rat, nasilje, patnju i smrt."

Svjatoslav Ševčuk, poglavar Ukrajinske grkokatoličke crkve, pozvao je papu u posjet Ukrajini. Prema njegovom mišljenju, papin dolazak bio bi „snažna gesta" i mogao bi se organizirati i u trenutnim okolnostima. Slične izjave je prethodnih dana davala i bivša predsjednica Vijeća Evangeličke crkve u Njemačkoj Margot Keäßmann.

Papin posjet Ukrajini bio bi rizičan

Stručnjakinja za istočnoeuropska vjerska pitanja Elsner kaže da takav posjet nije vjerojatan. Prema njenom mišljenju, papa bi mogao doliti ulje na vatru u napetim ekumenskim odnosima i upropastiti odnos s ruskim pravoslavljem. A do sada je taj odnos pomno njegovan, unatoč svim sukobima. Ona misli da bi se dobar odnos Vatikana s ruskim pravoslavljem mogao iskoristiti za zajednički nastup crkava kako bi se pokazalo da one nisu na strani ratnih huškača.

I glavni rabin u Odesi Bakšt je skeptičan prema mogućem papinom posjetu u ovom trenutku: „Bila bi to ljubazna gesta, ali ništa više od toga.” On kaže da je Ukrajina pravoslavna, a ne katolička zemlja. Osim toga, mišljenja je da se religija ne bi trebala miješati u politiku.

Bakšt ima preče brige: „Unatoč tome, mi se i ovdje, u židovskoj zajednici, spremamo za sve moguće scenarije. Primjećuje se da stanovništvo više nego inače nabavlja živežne namirnice." On kaže da to vrijedi i za njegovu vjersku zajednicu, koja želi osigurati snabdijevanje svojih članova. „Nikad se ne zna“, zaključuje Bakšt.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu