Priča o civilizacijskoj oholosti ili kako "Europa otkriva Cigane"

Središnje vijeće njemačkih Sintija i Roma nedavno se obratilo saveznom predsjedniku Joachimu Gaucku sa zamolbom da utječe na političare kako bi bili umjereniji u aktualnim raspravama o doseljavanju iz Bugarske i Rumunjske. Središnje vijeće smatra da se te rasprave vode agresivno i da su posebice usmjerene protiv Sintija i Roma. Tako se govori o "prijevari kod socijalnih davanja", "zlouporabi prava na azil" i "kriminalu". Predsjednik Središnjeg vijeća Romani Rose u pismu upućenom njemačkom predsjedniku piše da je kod političara vidljiv novi populizam.

"Europa otkriva Cigane"

Pripadnici naroda Sintija i Roma u Europi žive već oko 600 godina. I skoro isto tako dugo su izolirani, progonjeni i nazivani divljacima, lopovima i lažljivcima. Kako je to uopće moguće opisuje u svojoj knjizi "Europa otkriva Cigane. Povijest fascinacije i prezira" profesor književnosti na Sveučilištu u Bielefeldu Klaus-Michael Bogdal. Za to je djelo ovaj autor sada dobio jednu od najvažnijih književnih nagrada u Njemačkoj - Lajpcišku književnu nagradu za europsko sporazumijevanje, dotiranu s 15.000 eura, koja se svake godine dodjeljuje na Sajmu knjiga u Leipzigu. U obrazloženju odluke o dodjeli nagrade se kaže da "Bogdalova epohalna studija upravo s obzirom na ponovno javljanje anticiganizma u Europi dobiva na aktualnosti i brizantnosti".

Došli da bi ostali

Oni su stigli u 15. stoljeću. Na engleskom govornom području ih se nazivalo "Gypsies", na španjolskom "Gitanos", a na njemačkom govornom području je korišten latinski pojam "gens Ciganorum". To su bili nepoznati stranci čiji preci, kako je danas poznato, potječu iz Indije. Na njih se gledalo s podozrenjem jer su bili drugačiji. U 15. stoljeću se o njihovom podrijetlu moglo samo špekulirati. Zbog svog nomadskog načina života smatralo ih se pustinjskim i stepskim narodima s kojima se povezivalo ne samo invazije i okupaciju tuđe zemlje, nego i zaostalost. U Europi, koja se tada nalazila na prijelazu između Srednjeg vijeka i Novog doba Cigane se smatralo, kako piše Bogdal, "nasukanicima iz prošlih vremena na ušću Moderne".

Od tih se ljudi trebalo ograditi kako bi se dokazala vlastita modernost. To je bilo još lakše zato što Romi nisu imali svoju pisanu kulturu, pa su time bili izloženi tuđim interpretacijama, projekcijama i klišejima. Posebno dostignuće Klaus-Michaela Bogdalsa je to da pokazuje "kako Europa određuje stupanj vlastite kultiviranosti na temelju omalovažavanja Roma između mržnje, obrane i romantičnog ciganskog folklora", ocijenio je žiri za dodjelu Lajpciške književne nagrade za europsko sporazumijevanje.

Pogled u ogledalo

Naime, ovaj profesor književnosti nije ispisao kulturnu povijest Sintija i Roma nego je analizirao njihovo doživljavanje u europskoj literaturi i umjetnosti kroz protekla stoljeća: od ranih kronika preko idealiziranja u doba romantizma u 19. stoljeću pa sve do literature nakon Drugog svjetskog rata i prisjećanja Sintija i Roma na strahote holokausta. Bogdal u uvodu svoga djela piše: "Ova knjiga omogućava pogled u ogledalo, pa čak i ako govori o otkrivanju jednog sustanara europskih naroda."

I stvarno: u ovoj knjizi se otkriva puno toga o načinu razmišljanja i osjećajima europskog većinskog društva, o fantazijama o svemoći i civilizacijskoj oholosti. Duga povijest etničke diskriminacije još uvijek nije završena. Sintiji i Romi su progonjeni i diskriminirani sve do danas, kroz sva protekla stoljeća i neovisno o državnim granicama.

Književna nagrada za europsko sporazumijevanje uručuje se 13. ožujka 2013. u okviru svečanosti otvaranja Lajpciškog sajma knjiga.