Prvi Online-biennale na svijetu

Venecija, Istanbul, Berlin ili Šangaj – velegradovi koji drže do sebe poznati su i po Biennalima umjetnosti. Na njima se susreće jet-set međunarodne umjetničke scene kako bi predstavili sebe i informirali se o najnovijim trendovima i umjetničkim zvijezdama. Pri tome veliku ulogu igra naravno i stvaranje novih kontakata kao i sama nazočnost određenog umjetnika i galerista. No, na najnovijem Biennalu otvorenom ovih dana, sve je drugačije.

Riječ je, naime, o prvom Online-biennalu koji se dakle može posjetiti i vidjeti isključivo preko interneta. Na njemu izlaže 180 mladih umjetnica i umjetnika iz cijelog svijeta; iz Europe, Sjeverne Amerike, Južne Amerike, Azije i iz zemalja Bliskog istoka. Njih je za ovu manifestaciju izabralo tridesetak kustosa, a na čelu svih nalazi se Belgijanac Jan Hoet.

On je njemačkoj ali i međunarodnoj publici već dobro poznat. 1992. godine Hoet je bio umjetnički voditelj Documente IX u Kasselu i sedam godina je vodio muzej MaRTA u Herfordu. „Ovakva online-izložba pruža velike mogućnosti informiranja. Svijet u kojem živimo postaje sve brži i brži. Pusvuda se nude izložbe, sajmovi i gotovo je nemoguće dobiti pregled situacije na ovom polju“, kaže 77-godišnji Hoet i s osmjehom dodaje da on sam zbog godina koje ima, više nije u stanju „trčati po globusu od jedne izložbe do druge“.

Digitalna umjetnost

Kao ovaj Biennale, posljednjih godina je učestala ponuda raznih aukcija, izložbi preko interneta. Primjerice, 2011. godine osnovan je i pokrenut VIP (View in private) prvi umjetnički sajam koji se mogao vidjeti isključivo preko interneta. I poznata aukcijska kuća Chriesties koja ponudu na ovaj način ima još od lani, za ovu je godinu najavila čak 50 aukcija via Internet.

Online-biennale bit će „otvoren“ sljedeće dvije godine. Za razliku od VIP-a na kojem su posjetitelji prolazili virtualne prostorije sajma, ovdje posjetitelji svoje izložbe mogu sami postaviti i koncipirati. A kada je riječ o izboru umjetnika, Njemačka je ovamo „poslala“ nekolicinu mlađih i prije svega raznovrsnih stvaratelja. Tu su Oliver Laric (1981.), slikar Thomas Kratz (1972.), poznat po portretima preko kojih se bavi temom ljudske kože, Tobias Zielony (1973.), jedan od trenutno najpoznatijih mladih fotografa (na naslovnoj fotografiji članka) čije su teme prije svega vezane za nasilje. Biennale nudi i mogućnost upoznavanja umjetnika koji ne stoje često u središtu pozornosti, poput onih iz Sirije, Irana, Afganistana.

„Online-prezentacija je posebno uspjela ako je riječ o fotografijama, video filmovima. Kod tradicionalnog slikarstva je situacija već malo drugačija i teža budući da se gubi mogućnost percepcije slojeva boje kao i dubine slike“, kaže Jan Hoet.

Umjetnost pristupačna svima

Online-biennale ne nudi samo veliki izbor radova već i mnogobrojne informacije o umjetnicima i načinu njihova rada. Jan Hoet navodi da je jedan od najvažnijih ciljeva ove izložbe doseći što veći broj i što širi krug publike koja inače ne posjećuje muzeje i galerije. „Želimo zainteresirati i one koji do sada nisu bili upoznati s umjetničkom scenom. Želja nam je probuditi njihovu znatiželju“, kaže Hoet.

Osim toga, publika ima i mogućnost kontakta s umjetnicima i to putem Facebook-a i Twitter-a. Preko tih mreža s njima može ostati u kontaktu i u budućnosti. Prv posjet ovom Biennalu je besplatan, no prilikom drugog posjeta stranici, posjetitelj mora platiti ulaznicu koja stoji pet eura. „To je dobro uložen novac jer ovako svatko može dobiti znatno više nego što nudi neki magazin ili list koji se bavi umjetnošću“, kaže Jan Hoet.