Prvih 100 dana predsjednika Bidena
29. travnja 2021
Običaj je da se nakon prvih 100 dana na novom položaju rad političara podvrgne prvoj velikoj analizi. Taj običaj može se zahvaliti bivšem američkom predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu. On je na tu dužnost stupio 1933. – usred velike globalne ekonomske krize. I u prva tri mjeseca uspio je kroz Kongres „progurati” cijeli niz zakona, kako bi SAD izvukao iz problema. I tako je „kumovao” ideji „programa za prvih 100 dana”. Brojni političari iz SAD-a i ostatka svijeta zbog Roosevelta se tako moraju nositi s tim (proizvoljnim) rokom.
U četvrtak (29.4.) se navršava prvih 100 dana predsjednika Joea Bidena. Kandidat Demokratske stranke je preuzeo Bijelu kuću usred krize koja se po svojim razmjerima može mjeriti s onom koju je zatekao njegov prethodnik Roosevelt: pandemija koronavirusa u kombinaciji s najtežom recesijom od vremena velike ekonomske krize.
Osim toga, njegov prethodnik Donald Trump je iza sebe na domaćem planu ostavio razjedinjenu zemlju i nevjerojatnu hrpu „krhotina” na vanjskopolitičkoj sceni. Netko tko naslijedi Trumpa u anketama javnog mnijenja može samo profitirati, tako su mnogi mislili. To je djelomično točno. Podrška Bidenu je stabilna i kreće se između 52 i 54 posto. Solidno, ali ne baš nešto pretjerano impresivno. U svakom slučaju je bolji od Trumpa, on je jedini predsjednik iz novije američke povijesti koji u kompletnom mandatu nije uspio prijeći granicu od 50%.
No, entuzijazam i polet ionako nisu lajtmotiv Bidenove Amerike. 78-godišnjak je najstariji predsjednik svih vremena koji se uselio u Bijelu kuću. Biden ne simbolizira nužno novi početak ili obnovu, više je simbol za povratak konvencijama, razumu, ustrajnosti, predvidivosti – i nešto malo više reda nego tijekom kaotičnih Trumpovih godina. I upravo je to Biden i “isporučio” u prvih 100 dana.
Revidiranje Trumpovih odluka
S obzirom na razmjere krize, Biden si je za prvih 100 dana postavio iznimno velike ciljeve. Već prvi dan na novoj dužnosti on je potpisao desetak odluka kojima je revidirao razne (ranije) odluke koje je usvojio Trump. Biden je tako SAD vratio u okrilje Pariškog klimatskog sporazuma i u Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO). Povukao je i zabranu ulaska u SAD državljanima nekoliko muslimanskih zemalja. U nešto više od tri mjeseca Biden i njegova administracija djelovali su relativno bešumno na realizaciji ciljeva. U rekordnom roku je, usprkos otporu Republikanske stranke, uspio „progurati” ogroman konjunkturni paket „težak” 1,9 bilijuna dolara kako bi stabilizirao privredu.
Biden je ubrzao proces cijepljenja protiv koronavirusa. Obećao je da će u prvih 100 dana biti ubrizgano 100 milijuna vakcina – i taj cilj ostvario već nakon prvih 60 dana. I onda je cilj udvostručio, na 200 milijuna doza. I taj cilj ispunio nakon 90 dana mandata. U međuvremenu je na stol stavio i svoje planove o divovskom investicijskom programu, ukupnog volumena od skoro dva bilijuna dolara. Tako želi obnoviti američku infrastrukturu i stvoriti milijune novih radnih mjesta. Neki taj program već uspoređuju s Rooseveltovim. On bi mogao ostati zapamćen u povijesti kao Bidenova ostavština. Ali još je dug put do toga.
Nešto manje optimalno stvari se razvijaju po pitanju migracijske politike. Već prvi dan u Bijeloj kući Biden je pokrenuo radikalni zaokret kursa: više humanosti umjesto izolacije, integracija umjesto isključivanja. Ali vlada je pritom odaslala i neke kontradiktorne signale. Broj ljudi koji preko granice pokušavaju ilegalno ući u SAD raste velikom brzinom. A situacija u smještajnim kapacitetima na granici, pogotovo za djecu, izaziva zgražanje. Ta bi tema u idućim mjesecima mogla postati veliki problem za Bidena. On je dopredsjednicu Kamalu Harris ovlastio da se pobrine oko zaustavljanja migracijskog vala iz Srednje Amerike – a ona se sad na tom području može profilirati ili – blamirati.
Vanjska politika
Biden je vanjsko-političko putovanje započeo obećanjem upućenim saveznicima – o tome da se mogu pouzdati u SAD («America is back»). S Rusijom se u kratkom roku uspio dogovoriti oko produženja ugovora o nuklearnom razoružanju «New Start», i to neposredno uoči njegovog isteka. Istovremeno je Biden dao naslutiti da će njegov kurs prema Moskvi biti znatno oštriji nego kurs Donalda Trumpa. Po pitanju Afganistana je Biden morao brzo djelovati i odlučio je da se povlačenje američkih trupa (koje je za svibanj ove godine naprasno najavio Trump) odgodi barem do rujna. S Teheranom se u međuvremenu vode (barem indirektni) pregovori o tome hoće li se SAD vratiti Međunarodnom atomskom sporazumu s Iranom – koji je napustio upravo Trump.
Posebnu pažnju je Biden posvetio azijsko-pacifičkom prostoru. Pokrenuo je diplomatsku ofenzivu u regiji kako bi dogovorio kreiranja saveza protiv Pekinga. Nova američka vlada u Kini vidi uvjerljivo najvećeg konkurenta na svim razinama, SAD se stoga trudi ograničiti utjecaj Pekinga. Prvi susret između Washingtona i Pekinga na visokoj razini je protekao u neobično konfrontativnom tonu. Neposredno prije isteka roka od prvih 100 dana mandata, Biden je organizirao međunarodni online-klimatski susret na vrhu i obznanio je novi klimatski cilj za SAD. Nakon četiri godine zastoja u borbi protiv zagrijavanja Zemlje, Amerika se tako ponovno aktivirala na globalnoj pozornici.
Bidenov stil
Dolaskom Bidena u Bijelu kuću se vratio red. Biden je već nekoliko desetljeća aktivan u političkim vodama, najprije u Kongresu, kasnije i u vladi. On je u Bijelu kuću doveo momčad koja također raspolaže velikim političkim iskustvom. I ta “zanatska” sigurnost se itekako osjeti u dnevno-političkoj rutini. Biden se prilikom nastupa pred novinarima u pravilu drži svog manuskripta, samo rijetko odgovara na pitanja. Koreografija je definirana u detalje. Nema iznenađenja. Nema ni politike preko Twittera. Nema najava usred noći. Nema otkaza preko tvitova. Nema baš ni uzbuđenja. Totalni kontrast u odnosu na Trumpa, čovjeka koji nije uopće raspolagao političkim iskustvom, čovjeka koji je znao u svako doba dana ili noći iznenaditi javnost, ali i članove svoje vlade.
Od Bidena se u ranim jutarnjim satima ništa ne čuje. Ne čuje se ni u večernjim satima. A ni vikendom. «Washington Post» njegovu je rutinu nazvao «Nine-to-Five-predsjednik». Kao da radi u nekom sasvim običnom uredu od 9:00 do 17:00. Neki drugi njegov stil vladanja nazivaju «dosadnim». Ali jednu grešku se pritom ne smije napraviti: tu post-trumpovsku predvidivost pobrkati s – proizvoljnošću.
dpa/rtr/ms