Radikalizacija konflikta na Bliskom istoku

Nakon što su pokušaji o uspostavljanju mira između Izraela i Palestinaca pali u vodu, prema Tel Avivu iz Gaze ponovo lete rakete. Iz izraelskih vojnih baza ponovo polijeću borbeni avioni kako bi napali ciljeve u Pojasu Gaze. Od prekida primirja je poginulo najmanje 19 Palestinaca.

Izraelci i Palestinci ponovo nisu uspjeli postići dogovor. Palestinci su zahtijevali prekid blokade Pojasa Gaze, Izraelci su, iz sigurnosnih razloga, bili spremni samo na smanjenje intenziteta blokade. Za neuspjeh pregovora zaraćene strane se međusobno optužuju.

Religiozni fundamentalizam Hamasa

Prekid pregovora pokazuje i koliko malo ustupaka su su obje strane spremne učiniti jedna drugoj. U svojim zemljama pregovarači su pod velikim pritiskom. Obje strane su tijekom rata pretrpjele ogromne štete. Uz to, svaki ustupak drugoj strani bio bi okarakteriziran kao pregovaračka slabost. Istodobno, i jedni i drugi sebi uzimaju za pravo da protivničku stranu optužuju za fundamentalizam koji onemogućava pregovore i uspostavljanje mira.

Izrael ima pravo na takvu vrstu optužbi. Njihovim pregovaračima dovoljno je da se pozovu na Hamasovu povelju iz 1988. godine, u kojoj se poziva na uništenje Izraela. „Izrael se mora ne samo ukinuti“, što znači uništi, „već to mora biti učinjeno u ime islama“. Međutim, povelja koja postoji dvadeset godina, više nije u upotrebi, objašnjava za Deutsche Welle glasnogovornik Hamasa Ahmad Jusef: „Mi je ne uzimamo kao osnovu našeg učenja, niti se na nju pozivamo“. Ipak Hamas povelju ne želi ni ukinuti. Zbog te povelje izraelska vlada već godina ima argumente na koje se poziva prilikom odbijanja ili sumnji u pregovore.

Izraelska teokracija?

Situacija je i u Izraelu složena. U izraelskom parlamentu, Knesetu, trenutno sjede tri ortodoksne židovske stranke. Zajedno imaju 30 od ukupno 120 zastupničkih mjesta. Dnevnik „New York Times“ u travnju je zaključio kako su te snage bitno promijenile političku kulturu u Izraelu: „Ortodoksne stranke Izrael nastoje pretvoriti u teokraciju“, piše njujorški list. Na tu optužbu, na internetskom portalu „tabletmag“ odgovorio je izraelski publicist Jair Rozenberg: „Ortodoksni Židovi nisu svi isti, niti su iste ortodoksne stranke. I ne žele svi ortodoksni Židovi Izrael pretvoriti u teokraciju“.

Ipak, u Izraelu su fundamentalistički pokreti sve uočljiviji i glasniji. Iza njih stoje doseljenici koji na Zapadnoj Obali podižu naselja. Za razliku od naselja koja se grade u ime države – prema izraelskom pravu ona važe za ilegalna. Na Zapadnoj Obali, kao i u Izraelu sve češći su fizički napadi na muslimane, a djelomično i kršćane. Tako su u srpnju, u Jeruzalemu religiozni ekstremisti ubili jednoj palestinskog mladića. Bila je to odmazda za otmicu i ubojstvo tri izraelska mladića, koje se dogodilo nekoliko tjedana ranije. Rabin Dov Lior koji živi na Zapadnoj Obali u srpnju je izjavio i da je uništenje cjelokupnog Pojasa Gaze dopušteno.

Desni politički zaokret

Pojačana fundamentalnost u skladu je s jačanjem desnog političkog spektra: u nedavnoj anketi koju je sproveo Izraelski demokratski institut, 34 posto izraelskih Židova sebe vidi kao „desničare“, dok je 28 posto njih sebe je opisalo kao „umjerene desničare“. Tek 22 posto građana svrstalo se u politički centar, dok je „lijevih“ ili „umjereno lijevih“ ispitanika bilo tek 12 posto.

Desničarske tendencije za vrijeme krize u Gazi primjećuju se i u Knesetu. Zastupnik stranke Likud i zamjenik glasnogovornika Kneseta, Moše Fajglin nedavno je rekao kako je opravdano pravo Izraela na područje Pojasa Gaze: „Gaza je dio naše zemlje i tamo ćemo ostati zauvijek.“ Za budućnost te Gaze istaknuo je i konkretne planove: „Nakon eliminiranja terora u Pojasu Gaze, to će biti dio suverenog Izraela koje je naseljen Židovima“. Palestinci koje se budu htjeli iseliti, rekao je Fajglin, bit će srdačno u tome podržani. Oni koji budu htjeli ostati, najprije će dobiti dozvolu boravka, a poslije nekoliko godina, mogli bi steći i izraelsko državljanstvo.

Dio izraelskih ljevičara smatra da je od vjerskog mnogo opasniji politički ekstremizam i da je on najveći izazov za političku kulturu u zemlji. „Izraelu ne prijeti opasnost da sklizne u teokraciju, nego da krene putem energičnog i često brutalnog ugnjetavanja, prema kojem često vodi ekstremni nacionalizam“, pisao je publicista Mičel Plitnik u aprili za internet magazin „lobelog.com“.